Portret novog šefa Međunarodnog monetarnog fonda

55-godišnji Španjolac zamijenio je na tom mjestu Horsta Köhlera koji je izabran za predsjednika Njemačke. Rato je već u travnju, nakon dugih rasprava, bio predstavljen i prihvaćen kao novi kandidat od svih zemalja članica Europske unije.

Čovjek prorijeđene kose i dubokih bora bio je jedan od po službi najstarijih ministara u Aznarovu kabinetu i slovio je za jednog od najmudrijih. Rodrigo Rato bio je osam godina zadužen za španjolsko gospodarstvo, sve od pobjede konzervativne Narodne stranke 1996. godine do njezinog poraza 14. ožujka ove godine. U tom razdoblju je Španjolska pristupila zoni eura i mnogi upućeni promatrači u tome vide Rodrigovu zaslugu. Recepti uspjeha nisu jednostavni, ali su jasni - moto je ovog čovjeka koji se smatra ocem španjolskog gospodarskog čuda:

"Manje dugova, više reformi i niži porezi", stalno je ponavljao Rato. Njegovi nastupi su sve samo ne glamurozni, ali on ipak posjeduje posebnu vrst karizme. Nju odlikuje dojmljiva razboritost - čini se da bistrom pogledu iza neupadljivih naočala za čitanje ništa ne može promaći. A tu i tamo njegovo ozbiljno lice zna smekšati i diskretni smješak.

Rodrigo de Rato y Figaredo potiče iz jedne ugledne poduzetničke obitelji i mogao je i tamo napraviti karijeru. No, odlučio se za politiku. U svom rodnom gradu Madridu studirao je pravo, ali je diplomirao ekonomiju na američkom sveučilištu Berkeleyu, pa spada u prilično mali krug španjolskih političara koji tečno govore engleski. Rodrigo Rato se za vrijeme svog ministarskog mandata angažirao i u međunarodnim tijelima a u Europskoj uniji se često oglašavao kao veliki zagovornik stabilnosnog pakta Unije oštro kritizirajući Francusku i Njemačku bez spominjanja konkretnih imena.

" Gospodarski problemi pojedinih europskih zemalja bez dvojbe imaju veze s manjkom reformi i gospodarske fleksibilnosti," govorio je.

Rato je mogao biti tako glasan u svojoj kritici jer je Španjolska bilježila dobre rezultate: uravnoteženi državni proračun, gospodarski rast od 2 do 3 posto i nisku stopu nezaposlenosti. To je, dakako, pozitivna bilanca, doduše, s par kozmetičkih grešaka. Tako se, na primjer, najveći dio novostvorenih radnih mjesta zasniva na ugovorima na određeno vrijeme. No, Rato se ne obazire na ovakve kritike i gleda odlučno prema naprijed. Prije dvije godine se tako trezveni ministar gospodarstva na jednom kongresu svoje stranke predstavio kao euforični propovjednik:

”Najvažniji signal koji mora biti odaslan s ovog kongresa je naša namjera da se ne zadovoljimo do sada postignutim. Mi želimo potpuno ukloniti nezaposlenost."

Rato, dobro pozicioniran u konzervativnog Narodnoj stranci, već je na početku Aznarova mandata dogurao do zamjenika predsjednika vlade. I nije tajio da se može zamisliti i na mjestu premijera. No, iako je u tome uživao podršku mnogih stranačkih kolega, na kraju je Jose Maria Aznar za svog nasljednika odabrao Mariana Rajoya. I u njegovom kabinetu bi Rato vjerojatno bio zadužen za gospodarstvo i financije, no taj scenarij je spriječio izborni poraz konzervativaca. Stoga je, iz Ratove perspektive, stolica šefa MMF-a ostala prazna - baš u pravi čas.