1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Posao snova - dizajner igrica

S. Wünsch/D. Dragojević29. listopada 2012

Dizajneri video-igrica slove kao čudni "nerdovi" koji svoj hobi žele pretvoriti u profesiju. Ali takva predodžba nema više veze sa stvarnošću. Dizajn igrica je već našao mjesto i u akademskoj zajednici.

https://p.dw.com/p/16Xk3
In this image provided by Nintendo, video game icon Mario is shown. Even though Mario hasn't changed much in nearly three decades, the latest game he stars in, the newly released "The New Super Mario Bros. Wii," is one of the holiday season's top titles. (AP Photo/Nintendo)
Nintendo Super Mario Videospiel

Odavno su prošla vremena u kojima je nekoliko usamljenih kompjutorskih freakova sjedilo u zadimljenim podrumima i izmišljalo video-igrice s četvrtastim likovima, nespretnim dijalozima, jeftinom sintesajzerskom glazbom i puno piksela. Danas se mnoge igrice proizvode u zahtjevnijem, skupljem i profesionalnijem procesu nego holivudski blockbusteri. U razvijanju samo jedne igre tako često sudjeluju stotine ljudi: programeri, dizajneri, crtači, glazbenici, autori, spikeri. Nerijetko su poznate i velike igre skuplje u produkciji od kino-filmova. I često donose više novca od njih. Branša kontinuirano raste, igrice se svugdje igraju - ne samo kod kuće na računalu nego i na tabletima, mobitelima i na internetu. Stalno se traže novi mladi suradnici. Na Visokoj školi za medijski dizajn u Düsseldorfu svake godine se upisuje 26 studenata na studij za dizajn igrica.

Igrice se igraju svugdje - na smartphoneovima, tabletima, kućnim računalima...
Igrice se igraju svugdje - na smartphoneovima, tabletima, kućnim računalima...Foto: picture-alliance/dpa

Prva i jedina žena u muškoj domeni

Linda Breitlauch je prva i do sada jedina žena u Njemačkoj koja predaje na ovom smjeru. Do ove katedre je ova 46-godišnjakinja došla raznim putovima i stramputicama, između ostalog, naravno, igrajući i sama. Igrice je počela igrati s 12, 13 godina. Kasnije je studirala na Visokoj školi za film, upoznala kompjutorsku animaciju i po završetku studija počela predavati na Fakultetu za informatiku. Doktorirala je na temu dramaturgije u kompjutorskim igricama, temu na koju su, kako sama kaže, "još do prije nekoliko godina profesori na umjetničkim akademijama još mrštili čelo". U međuvremenu se, dodaje, uvidjelo da kompjutorske igrice itekako imaju veze s umjetnošću.

Sada, dakle, Linda Breitlauch predaje na Fakultetu za medijski dizajn u Düsseldorfu. Poslijepodne više nema predavanja, ali ipak je u raznim fakultetskim prostorijama vrlo živo. Studenti sjede za računalima, ispred njih su po dva, tri ekrana. Oni timski rade na jednoj trodimenzionalnoj igrici. Razmjenjuju mišljenja, smiju se. Njihova profesorica je ponosna na njih kada vidi s koliko predanosti se posvećuju svojim zadaćama. "Pored projekata u kojima mogu izabrati što će raditi, imaju naravno i predavanja, teoriju i praksu."

Žene rado programiraju

Mnogi studenti su ovamo stigli preko grafičkog dizajna i umjetnosti. Svugdje po hodnicima vise screenshotovi likova i krajolika iz mašte. Prije nego što im se na ekranu udahne život, studenti ih moraju modelirati kao prave figure. U vitrinama su izloženi takvi prototipovi - kreativnost studenata stvarno nema granica.

Prije je udio muških studenata na ovom odsjeku bio puno veći. Ali sve češće se i žene odvažuju krenuti ovim putem. Linda Breitlauch tvrdi da više ne stoji ni uvriježeno mišljenje da žene nerado programiraju: "Jako je puno djevojaka koje na početku kažu da bi željele raditi s grafikom, a kasnije primijete da im se puno više sviđa programiranje."

Dvije mlade djevojke igraju video-igrice
Sve više djevojaka igra i dizajnira igriceFoto: Fotolia/Kaarsten

Jedna od njih je i Bea. Ona upravo isprobava jedno oružje u trodimenzionalnoj slici. Bea je studirala ekonomiju iako je uvijek željela raditi nešto kreativno. Nakon studija je shvatila da mrzi ekonomiju, priča, pa se prijavila na fakultet u Düsseldorfu. I to iako nije baš luda za matematikom i tehnikom. Kaže da je ovdje, međutim, puno drukčije nego u školi gdje sve radiš samo za ocjenu - ovdje se odmah vide rezultati.

Lukas je pak želio studirati arhitekturu. Ali i volio pričati priče. A onda je nabasao na studijski smjer dizajniranja igrica. "Tu imate široki spektar u kojemu možete iživjeti svoju kreativnost. Izmišljate priče, morate se brinuti za ton, za sliku, razvijati karaktere, izmišljati čitave svjetove i slagati nivoe."

Kompjutorska igrica Spyro the Dragon
Kompjutorske igrice su veliko igralište za kreativneFoto: AP/Activision Publishing

Vrlo traženo zanimanje

Raširena zabluda je da studenti koji studiraju dizajn igrica žele od svoga hobija napraviti zanimanje. Za svoj hobi oni međutim uopće više nemaju vremena. Kada ih profesorica pita tko od njih u slobodno vrijeme još igra igrice, iznenađujuće malo njih se javlja. "Po noći", kaže jedan student, što izaziva glasan smijeh.

"Ja ih moram siliti da igraju, jer je to dio nastave", objašnjava Linda Breitlauch. "Jer oni moraju sve bespoštedno analizirati da bi vidjeli što funkcionira, a što ne, što bi se moglo bolje napraviti, što se može napraviti iz nečega, to je stvarno ozbiljan posao."

Ali po završetku studija dizajnerima igrica smiješi se svijetla budućnost puna perspektiva.  Na tržištu vlada prava jagma za njima. Ali završetak studija za njih ne znači i kraj učenja - oni će uvijek morati dalje učiti jer se njihova branša mijenja munjevitom brzinom.