1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Posjetite kazalište i kartu platite koliko hoćete

8. veljače 2010

Ideja nije nova, ali je ipak zanimljiva: kupac sam odlučuje o cijeni proizvoda. Kazalište Thalia u Hamburgu ovu je ideju primjenilo na kulturu. U okviru Lessingovih dana posjetitelji sami odlučuju o cijeni karata.

https://p.dw.com/p/LvYz
Kazalište Thalia
Čudan i nadasve zanimljiv projektFoto: Armin Smailovic

"Platio sam pet eura za kartu... Dala sam 17,50 eura... 15 eura..." Nije mnogo, no nije ni jeftino. Uobičajena cijena ulaznica za predstavu "Nathan Mudri" za ove bi posjetitelje zapravo iznosila maksimalno 32 eura. No mnogi on njih i ne znaju koliko košta kultura.

Posjetiteljima je neugodno

Ludwig von Otting
Ludwig von OttingFoto: Janine Albrecht

"Iskustva ovog tjedna pokazala su nam kako su ljudi nesigurni i kako im je neugodno što sami odlučuju o cijeni karata. Uspostavilo se kako s čežnjom žele saznati uobičajenu cijenu karata i tu cijenu onda žele i platiti", priča direktor kazališta Ludwig von Otting. Uvjeren je kako ova odluka kazališnim blagajnama neće donijeti minus. Zarada zapravo i nije na prvom mjestu, nego činjenica da posjetitelji sami razmisle o vrijednosti kulture, da ih podsjeti na temu subvencije.

"Cijene nisu proračunate kao što je to slučaj u salonu automobila, gdje se auto mora prodati za 20.000 eura inače će tvrtka ući u minus. Mi smo već u bankrotu, svake godine imamo deficit od 17 milijuna eura. Ali upravo u tome i jest bit subvencija", ističe von Otting.

Ipak postignuta zarada

Joachim Lux
Joachim LuxFoto: Janine Albrecht

Za intendanta kazališta Joachima Luxa ovaj ekperiment predstavlja i pitanje povjerenja prema publici: "Riječ je o dijalogu. Vrijednost našeg kazališta definirana je time što ljudi dolaze na predstave." Kazalište je ovo večer posjetilo 700 ljudi. I dok traje predstava neki i dalje raspravljaju o cijeni karata. "Da sam to znala platila bih manje", riječi su jedne žene. No bila visoka ili niska cijena, "Nathan Mudri" ipak nije za svakog. Intendant Lux time se ne zamara.

"Ne radi se o tome sviđa li se to nekome, radi se o kvaliteti. O tome da mi ovdje, skoro uvijek, publici nudimo kvalitetu na visokoj razini. A što se tiče osobnog ukusa - danas sam kuhao makarone a zapravo više volim špagete - to nas ne zanima", kaže Lux.

Bilo kako bilo, kazalište je ipak profitiralo od ovog eksperimenta. U prosjeku je skoro svatko platio više nego u uobičajnoj prodaji: 14 eura, umjesto uobičajenih 12.

Autor: Janine Albrecht / M. Ljubičić

Odg. urednica: Snježana Kobešćak