Posveta najneobičnije crkve nakon 130 godina gradnje

Zvona već zvone, iako će crkva biti posvećena tek u nedjelju. Kao prevelike rakete ili cigare tornjevi bazilike se uzdižu prema nebu iznad Barcelone. Dvije od četiri fasade, božićna i uskrsna, su gotove, a više od dva milijuna ljudi svake godine se dive mnoštvu njihovih figura i ukrasa. Čitava građevina podsjeća na kulu od mokrog pijeska ili svijeću s puno curećeg voska.

Otkako je genijalni arhitekt Antoni Guadi počeo s radovima prije 128 godina traje i žučna rasprava o tome je li ovaj daljnji razvitak gotike remek djelo ili kič. Christine Nather iz njemačkog Ludwigsburga gleda prema vrhovima tornjeva i fascinirana je: „Ludo, ali na neki način i izvrsno, jer nije kao tipična crkva. Ona ima nešto moderno, nešto apstraktno, kakav je bio i Gaudi. Nisam kršćanka, ali mislim da se i u kršćanstvu mora dopustiti nešto moderno.“

Nesretni kraj arhitekta i modela

Antoni Gaudi je vidio gotov samo jedan toranj. 1926. je katalonskog umjetnika pregazio tramvaj. Njegovu ulogu je sad preuzeo Jordi Bonet. Taj 85-godišnji arhitekt nadzire završetak crkvene lađe. On i njegovi inženjeri, kipari i klesari nastoje raditi u Gaudijevom duhu. Oni moraju interpretirati i improvizirati. Jer, Gaudi nije ostavio nikakvih građevinskih planova. On je gradio uz pomoć modela od gipsa, koji su uništeni u Španjolskom građanskom ratu 30-ih godina prošlog stoljeća.

Na pitanje što je važnije: crkvu što prije završiti ili graditi strogo prema Gaudijevim predodžbama, Jordi Bonet odgovara: „Mislim da su te dvije stvari jednako važne. Arhitektura služi čovječanstvu. Arhitektura nije samo zgrada u kojoj se ljudi okupljaju, ona je spiritualna. Ova građevina može prenositi ovaj mir, a istovremeno može otvarati jednu novu dimenziju. Teško je reći što je važnije.“

Najveći crkveni toranj na svijetu

U nedjelju, 7. studenoga papa će osobno posvetiti tu crkvu. Ali, završetak građevine se očekuje tek 2025. godine. Tada će crkvu u obliku križa krasiti toranj visok 170 metara, što će biti najveći crkveni toranj na svijetu.

Gradnja crkve financira se isključivo kroz milodare i ulaznice. Jer, crkvu svake godine posjeti oko 2,5 milijuna ljudi iz čitavoga svijeta.

2005. je UNESCO ovu crkvu proglasio svjetskom kulturnom baštinom. Posjetitelji poput Christine Nather ne mogu si zamisliti da će ikad sve biti na svom mjestu i da će nestati kranova i mješalica betona oko crkve. „Mislim da je to crkva koja neće nikad biti gotova“, kaže Christine Nather.

Autor: Bernd Riegert / Anto Janković

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm