Potpuna beogradizacija Srbije?

Najnoviji službeni statistički podaci govore o tome da najviše prosječne plaće imaju stanovnici Beograda, koji se po dohotku i po stupnju razvoja značajno razlikuju od prosjeka ostatka Srbije, uključujući i nekada najrazvijeniju Vojvodinu.

Sociolog Aleksej Kišjuhas smatra da za to nisu krivi Beograđani, već Beograd kao simbol izrazito centralizirane države. „Naravno da ne treba pobjeći od priče o prevelikoj centralizaciji, koja je sistematična, strukturalna... pa se iz tih razloga sve koncentrira u Beogradu”, kaže naš sugovornik.

Siromašni biježe u gradove

Ipak, Kišjuhas smatra da glavni razlog za takvo stanje leži u činjenici da živimo u siromašnom društvu. „Mi živimo u jednom društvu koje je osiromašeno i koje je siromašno. U situaciji u kojoj nema novaca nije neobično što se novac koncentrira na određenim lokacijama, kao što je Beograd ili eventualno Novi Sad. Oni koji uspijevaju zaraditi neke novce su oni koji imaju resurse“, smatra Kišjuhas.

Poduzetnik iz Vojvodine Dušan Mijić kaže da je jedan od razloga neravnomjernog razvoja Srbije nedostatak ekonomske slobode. „Veliki problemi nastaju zbog toga što postoje ogromne ekonomske i poslovne barijere, koje sprječavaju ljude da slobodno na tržištu ostvaruju svoj dohodak, svoj profit“, navodi Miljić.

Država vodi glavnu riječ

On smatra da nije čudno to što je Beograd najbogatiji, u situaciji kad se glavni posao odvija između političkih stranaka i države. „Nacionalna retorika stvorila je nacionalnu državu, koja dijeli i uzima. Više uzima nego što dijeli. A sredstva se ne dijele po potrebama posla već po potrebama stranaka i države“, ocjenjuje Mijić.

Aleksej Kišjuhas kaže da može zamisliti Srbiju u sljedećih 50 godina, kada bi većina stanovništva trebala živjeti u gradovima. „Jedino pitanje je hoće li oni malobrojni koji ostanu u zabačenijim krajevima uspjeti pronaći neku vrstu egzistencije za sebe, odnosno hoće li biti nekih subvencija od države, koja bi im omogućila bavljenje poljoprivredom, koja je sada već isplativa i od koje se može živjeti“, navodi Kišjuhas.

Usporedbe radi, u vojvođanskoj općini Plandište prosječna plaća je oko 180 eura, dok je u Beogradu prosjek oko 500 eura. Prosječne plaće u ostatku Srbije iznose nešto više od 200 eura, kao što je slučaj u općinama Gadžin Han, Crna Trava, Despotovac i Rekovac.

Autor: Dinko Gruhonjić
Odgovorni urednik: Z. Arbutina