Potrebno brzo i promišljeno rješenje za Kosovo

Pitanje neovisnosti Kosova stvarno je eksplozivno za Europsku uniju i američki predsjednik je dobro učinio što je tu neriješenu, ali egzistencijalnu temu ponovo vratio na pregovarački stol. Jer, u albanskom stanovništvu sve je veće nezadovoljstvo, nezaposlenost, pogotovo među mladima, raste. Što duže traje politička neizvjesnost, to je veća eksplozivnost ovog sukoba.

Na međunarodnoj se pozornici već dvije godine raspravlja o budućnosti Kosova, prijedlog UN-ovog izaslanika Marttija Ahtisaarija je na stolu. No unatoč stalnim naporima kako bi se sukobljene strane dovele do rješenja, neuspjehom su okončani svi razgovori koji su već više od godinu dana vođeni uz međunarodno posredovanje.

Moskva ne želi sukob sa Zapadom

Postupak posebno blokira ruski predsjednik Vladimir Putin koji traži rješenje s kojim mogu živjeti sve strane. On upućuje na to da bi pomicanje državnih granica predstavljalo presedan za druge slične krizne regije. U tom kontekstu se vrlo rado ne spominje samo Čečenija, nego i Baskija i Katalonija.

No, iako je ruski veto balzam za dušu nekih srbijanskih političara, novija povijest je pokazala da Moskva, bez obzira na bliskost s Beogradom, u stvari ne želi sukobe sa Zapadom. Ona se kocka prije svega zato da bi se pokazala kao svjetska sila, bez koje se ne mogu donijeti važne odluke.

Kosovo je već neovisno

Kosovo je već sada de facto neovisno, bez obzira na to što se nalazi pod međunarodnom upravom. Teško je povjerovati da je moguće ponovo oživljavanje državnog saveza koji već osam godina nema nikakvo značenje. Pragmatički gledano, Srbija već odavno iz gospodarskih razloga nije u stanju brinuti za Kosovo, a da se ne govori o suzbijanju kriminala koji tamo vlada.

Očito se kod srbijanskih političara još samo radi o očuvanju obraza pred vlastitim stanovništvom. Pod motom: mi smo učinili sve što je u našoj moći da bi zadržali Kosovo! No, bilo bi bolje prikupiti hrabrost i stanovništvu priznati istinu.

Odgoda odluke nije rješenje

Moguće je da istrčavanje američkog predsjednika skriva u sebi opasnost da počne utrka za priznavanje Kosova koja bi mogla podijeliti Zapad. Tom se riziku EU nakon negativnih iskustava na početku jugoslavenske krize ne bi smjela izvrgnuti. Ali ni odgađanje odluke nije rješenje.

Jedina je nada i Srbiji i Kosovu zauzvrat za konstruktivno ponašanje ponuditi izglede za bolju budućnost unutar europske obitelji. Zato se u Srbiji ponuda za prijam u NATO i EU ne bi trebala olako shvatiti.