Pouka ishitrenog prijama Rumunjske i Bugarske

Politička vodstva Bugarske i Rumunjske posljednjih su tjedana obijala pragove europskih institucija u Bruxellesu. «Zreli smo za ulazak u EU!» glasila je njihova središnja poruka, a druga: «Ne želimo prijam druge klase!» Obje zemlje, zaklinjali su se, ispunili su sve uvjete za punopravno članstvo u Europskoj uniji. I onda se Mađari uzbuđuje zbog priznanja laži svog premijera?!
Još u proljeće je briselski povjerenik za proširenje objavio jedan izvještaj pun kritika na račun stanja u pravosuđu, policiji, suzbijanju korupcije i upravi u zemljama članicama. Taj ukor je u posljednjoj minuti zbog političkog pritiska morao biti ublažen, doznalo se iz Komisije. A ono što je tada procurilo iz izvještaja stručnjaka o stanju u, recimo, pravosuđu i policiji, bilo je da ti se digne kosa na glavi.
No, Rumunjska i Bugarska smiju u Uniju, od 1. siječnja 2007. I to bez da izgube obraz, tj. bez da automatski stupe na snagu zaštitne mjere. One će, doduše, sigurno biti brzo aktivirane, čim se pokažu sve manjkavosti. No, primanje ove dvije zemlje zapravo je tipična politička katastrofa. Unija je samu sebe dovela u ćorsokak. Prijam Rumunjske i Bugarske bio je obećan, trebao se samo dogoditi malo kasnije nego veliki prasak s 8 zemalja istočne Europe, plus Malta i Cipar. Ako je već kod nekih od tih novih članica trebalo zažmiriti na oba oka kako bi se prihvatilo da su spremne za ulazak u Uniju, Bugarska i Rumunjska iziskuju još više dobre vjere.
Te dvije zemlje zapravo su daleko od spremnosti da kao punoporavne članice budu primljene u Uniju. Problem je samo u tome što situacija ne bi bila bolja ni da se s time pričekalo još dvije godine, samo bi to još možda dodatno oslabilo reformske snage u Sofiji i Bukureštu. Zato sada treba stisnuti zube i izdržati.
Ništa se iz ove političke pogreške ishitrenog primanja Rumunjske i Bugarske u EU ne može pametnog naučiti osim da se to više nikada ne smije ponoviti. Dobrodošlica novima prvih će godina sigurno biti prilično suzdržana, a političari u Europskoj uniji morat će prilikom pozdravljanja još jednom demonstrirati svoju najbolju vještinu: lagati, a da se pritom ne zacrvene.