Pouka za Europu

Europa može odahnuti da je prijepor oko plina između Ukrajine i Rusije brzo riješen, ali sumnja u trajnost dogovora i zabrinutost što će biti u buduće i koliko je sigurna opskrba plinom za zemlje članice Europske Unije, ipak ostaje.

Reakcije na strani Europske Unije – s jedne strane austrijskog predsjedništva, no prije svega Europske komisije – bile su na početku bespomoćne. Pokazalo se da je u takvom slučaju jedino što preostaje – uputiti apel, jer drukčijih sredstava vršenja pritiska Europska Unija u ovom slučaju nije imala.

Stoga je i više nego neophodno da se iz cijelog događaja povuče pouka. Prijepor je svima pokazao koliko je Europa ovisna o ruskom plinu. Rusija pokriva 25% svih potreba zemnog plina u Europskoj Uniji, a potražnja za plinom u 25 zemalja članica do 2030. godine će se udvostručiti.

Stoga je za očekivati da će u vrlo skoroj budućnosti najveću opasnost za opskrbu energijom zapadne Europe predstavljati manje nedostatak resursa već prije svega koncentracija dostavljača. Stoga je sada neophodno da Europska Unija uvede pod hitno raznolikost dostave energenata, kako to Sjedinjene Države čine već duže vremena.

Kao alternativa ruskom plinu tu su zemlje Perzijskog zaljeva i zemlje koje graniče s Kaspijskim morem. Kako bi se podijelio rizik mora se razmišljati i o izgradnji novih plinovoda koji vode kroz druge zemlje koje se ne nalaze u istočnoj Europi. Mađarski ministar ekonomije Janos Koka se zalaže za plinovod kroz Jadran.

Prijepor oko plina trebao bi biti i opomena Europljanima i trebao bi pridonijeti da se Europljani konačno dogovore oko zajedničke energetske politike. Naravno, to neće biti lako pored svih nacionalnih interesa, ali određivanje obvezujućih ciljeva za smanjenje protrošnje energije mogao bi biti prvi korak u pravoim smjeru. Europa bi time mogla primjerice na području zaštite okoliša odigrati primjernu ulogu u cijelome svijetu.