Powell na ministarskom vijecu NATO-a

Sjedinjene Države nisu iznijele nikakav poseban zahtjev NATO-u, ali na šefa americke diplomacije Colina Powella susret s ostalim kolegama tog vojnog saveza ostavio je posebno dobar dojam: "Ono što sam sada uocio jest da se za vrijeme rasprave o vecoj ulozi NATO-a u Iraku ni jedna jedina clanica nije izjasnila protiv", pri tom Powell osobito sa zadovoljstvom misli na Francusku i Njemacku. Za njega je samo pitanje mjeseci kada ce se nakon Afganistana NATO orijentirati na Irak, a zamislio je vec kako bi Sjevernoatlanski vojni savez mogao preuzeti sektor kojim sada upravljaju Poljaci. Vec sada je u toj zemlji, doduše u razlicitim omjerima, angažirano 18 zemalja clanica, podsjetio je NATO-ov glavni tajnik George Robertson. Savezni ministar vanjskih poslova Joschka Fischer medutim i dalje odbija bilo kakvo sudjelovanje njemackih vojnika u posljeratnom Iraku: "S humanitarnom pomoci da", kaže Fischer, "u obnovi takoder u okviru naših mogucnosti." Za Fischera je glavni predmet rasprave što brži prijenost vlasti na legitimnu iracku vladu i uspostava stabilnosti u zemlji. Powell je istaknuo kako postoje razlicite opcije o tome kako bi NATO bio angažiran u Iraku i one se sada provjeravaju u Bruxellesu. Naglasio je kako za to nije potrebna nova rezolucija Ujedinjenih naroda, jer postojece omogucuju angažman multilateralnih vojnih snaga. Odugovlacenje pojedinih zemalja clanica kod misije u Afganistanu za glavnoga je tajnika Robertsona u ovome trenutku puno veci problem: još uvijek se ceka na 14 borbenih i transportnih zrakoplova, kao i na postrojbe koje bi krajem veljace trebale zamijeniti Bundeswehrove vojnike na zracnoj luci u Kabulu. Za razliku od americkog ministra obrane Rumsfelda koji je pocetkom tjedna u Bruxellesu žestoko kritizirao planove Europske unije o stvaranju vlastitih vojnih snaga, šef State deparmenta nije htio tom prijeporu davati veci znacaj. Francuska, Njemacka i Velika Britanija u meduvremenu su iznijele nešto skromnije vizije europske vojne politike, odricuci se samostalnoga zapovjednoga stožera. Dvostrukih zapovjednih struktura dakle nece biti, a za Powella NATO i dalje ostaje na prvom mjestu kada je o svladavanju kriza rijec.