Praćenje osumnjičenih osoba uz pomoć GPS-a
12. travnja 2005
Ovom odlukom je odbijena tužba Bernharda Falka, bivšeg člana takozvane «Antiimperijialističke ćelije», osuđenog zbog četverostrukog pokušaja ubojstva. Policija je naime, u toku istrage, na Falkov automobil tajno montirala GPS-odašiljač i tako pratila njegovo kretanje. Zahvaljujući pored ostalog i na taj način prikupljenim dokazima, Bernhard Falk je osuđen na 13 godina zatvora.
Suci Ustavnog suda su Falkovu tužbu odbili uz obrazloženje da policija mora imati pravo korištenja modernih tehničkih mogućnosti, jer osumnjičene osobe često izbjegavaju klasične načine nadzora. U presudi se navodi i da policija čak smije istovremeno koristiti više različitih sredstava nadzora, kao što su naprimjer sustav za satelitsku navigaciju, vidiotehničke i telefonske mjere te provjeravanje pošte. Međutim Ustavni sud je ovom presudom ipak postavio i određene granice: Tako je naprimjer zabranjen potpuni nadzor na osnovi kojega bi mogao biti sačinjen sveobuhvatan profil osobe koju se nadgleda. Zato je potpredsjednik Suda Winfried Hassemer opomenuo njemačke zakonodavne organe:
Hassemer:
«Zbog brzog razvoja i promjena u oblasti informacijske tehnologije, zakonodavac mora te promjene pažljivo pratiti i u slučaju potrebe reagirati korigiranjem zakonskih odredbi.»
Suci Ustavnog suda također zahtijevaju da policija, tajne službe te pokrajinski i savezni uredi za zaštitu ustavnog poretka informiraju nadležne državne odvjetnike o svim mjerama praćenja. Time bi trebala biti spriječeno višestruko praćenje građana.
Državni sekretar u saveznom Ministarstvu pravosuđa Hansjoerg Geiger je nakon donošenja presude pokušao ublažiti brige da je ovom odlukom omogućeno masovno praćenje i nadgledanje građana. Geiger je pojasnio da policija za tako nešto, pored ostalog, nema ni dovljno novca.
Geiger:
«Država je nažalost siromašna. Zato će policija, pored ustavnih i zakonskih okvira, naravno u vidu uvijek imati i troškove ovakvog nadzora. Naša sredstva su ograničena i zato normalni građani nemaju razloga za brigu. Oni sigurno neće upasti u mrežu policije.»
Benjamin Pargan