Pravoslavna crkva uz srebrenički memorijalni centar?

Mujezin poziva na molitvu u Srebrenici. Srpski vojnici i četnici ubili su tu u srpnju 1995. oko 8.000 ljudi, uglavnom muslimanskih muškaraca i dječaka. Masovne grobnice su poravnali buldožeri, kako bi se otežala identifikacija mrtvih. U međuvremenu je skoro 6.000 identificiranih žrtava sahranjeno na groblju u okviru Memorijalnog centra Potočari. No iz neposrednog susjedstva uskoro bi mogla odjekivati crkvena zvona.

Prije dvije godine tu je započela gradnja crkve (naslovna fotografija). Fadila Efendić je zgrožena. "Ta crkva nije bogomolja, već provokacija. Crkva u blizini masovne grobnice, pa to je strašno. Onaj tko želi crkvu, onda je gradi tamo gdje pravoslavni vjernici žive. U ovom selu žive međutim muslimani. To je provokacija, sve ovo nema nikakve veze ni s crkvom ni s molitvom."

Fadila Efendić se u Srebrenicu vratila prije 11 godina. Radi u cvjećarnici u okviru Memorijalnog centra. U masakru je izgubila muža i sina. Posmrtne ostatke svog 19-godišnjeg sina još uvijek traži. I Munira Subašić iz udruženja Majke Srebrenice užasnuta je gradnjom crkve. "Ne želimo da ljudi misle da mi imamo nešto protiv crkve. Ali ovdje se radi o crkvi iz prkosa, koja se gradi na masovnoj grobnici, u kojoj su pronađene kosti mog najmlađeg sina."

A sve zbog arogancije nekoliko ljudi...

Nije to prva provokacija. Prošle godine je loklana pravoslavna zajednica skupa s ratnim veteranima pored Memorijalnog centra organizirala roštiljadu, nogometni turnir i koncert, i to samo dan nakon pokopa 500 tijela tada tek identificiranih žrtava. Gradonačelnik Srebrenice Ćamil Duraković brine se kako će proći obilježavanje sljedeće komemoracije 11. srpnja.

"Ovo je izuzetno poremetilo sigurnost. Riječ je o velikom broju ljudi, koji će 11. srpnja ovdje boraviti, njih više od 50.000. Majke se boje da netko ne učini nešto što se više neće dati popraviti. A sve je prouzročila arogancija nekolicine ljudi u tom odboru za gradnju i jednog lokalnog svećenika, koji očito nisu svjesni posljedica do kojih može doći ako se uoči 11. srpnja nastavi gradnja crkve."

Uzaludna upozorenja

Općina Srebrenica je uskratila dozvolu za gradnju crkve izravno pored Memorijalnog centra i Crkvi ponudila zemljište za gradnju na drugom mjestu. I američko veleposlanastvo kao i Visoki predstavnik EU-a su kritizirali gradnju crkve. No, sve je bilo uzalud. Vlada Republike Srpske, pod čijim ingerencijama stoji Srebrenica, odobrila je gradnju crkve. Tako su građevinski radovi nastavljeni.

No, gradnja crkve sporna je i među samim Srbima. Lepa Stojanović kaže: "Neka grade poduzeća, bolje bi im bilo, umjesto što grade crkve i džamije. Nek otvore tvornice da nam djeca rade. Mom sinu su 23 godine i nema posla. To je žalosno, gdje živimo."

I Zagorka Jokić je Srpkinja iz Srebrenice. 1992. je izgubila sina. Ima li svađe i mržnje među različitim nacionalnim skupinama? Zagorka odmahuje glavom. "Ja što sam imala, ja sam izgubila, i mene ne zanima. Svaka čast Bogu, Bog je jedan. Čast i crkvi i džamiji. Ali izgubila sam ono što sam sa srcem imala i najviše voljela. Šta da ti sine kažem."