Prazne plaže iz snova

Neokrnjena priroda pod ekvatorskim suncem, osamljene plaže u sjeni palmi. Slika koja potiče čeznutljiva maštanja, za kenijskog je hotelijera Haralda Kampu postala noćna mora. "Obično u ovo doba godine imamo prosječnu popunjenost između 75 i 85 posto. Trenutno u jednom hotelu imamo 20 posto zauzetih soba, a u drugom 25." Praznina vlada u oba njegova ugostiteljska objekta na kenijskoj južnoj obali. Od 660 kreveta, jedva da je popunjeno njih 140, žali se Kampa: "Momentalno gubimo otprilike 800 do 900 milijuna šilinga prometa dnevno. To znači - svakog dana 10.000 eura."

U samo nekoliko dana nemiri u Keniji su najvažniju privrednu granu doveli gotovo na rub propasti, slaže se i predsjednik Turističkog saveza Tasneem Adamji: "Od Nove godine smo na obali i u nacionalnim parkovima izgubili 90 posot prihoda. Nitko više ne ide u safari, više od deset hotela je već zatvoreno. Samo u siječnju računamo s gubitkom od oko 60 milijuna eura."

Omar Bogaprati, glavni knjigovođa u hotelima Haralda Kampasa upravo je u ime oporbe izabran za predstavnika u gradskom vijeću mjesta Diani. On od političara očekuje spremnost na kompromise, a turistički sektor moli za strpljenje. "Do rješenja će doći tek nakon što Odinga i Kibaki sjednu za stol. Nadam se samo da će naš direktor imati razumijevanja kad bude otpuštao radnike." Njegov šef upravo je morao otpustiti 55 od ukupno 430 radnika. Turistički savez se pribojava da bi do ožujka u hotelima, trgovini i uslužnim djelatnostima posao moglo izgubiti 120.000 ljudi.

Vjerni gosti se ne daju

Treba izdržati, kaže Ingeborg Lamprecht iz njemačkog Rendsburga. Ona i njeni prijatelji već godinama dolaze u hotel Diani Sea Ressort. "Ne možemo baš svi otići. To ne bi bilo u redu. Naš prijatelj Harry je ovamo stigao tjedan dana prije nas. Odmah nas je nazvao i rekao da je sve u najboljem redu. Mi smo na to odlučili da dolazimo. Još nismo požalili."

Za Harrya Sponena iz Krefelda Kenija je gotovo postala drugim domom. "Naviru nam suze na oči kad čujemo da još jedan konobar mora otići jer je izgubio posao, jer nema više što raditi. Mi sve tu dobro poznajemo. Dolazimo u ovaj hotel već 15, 16 godina. Žalosno je to."

Erika Malzburg je u Dianiju još od sredine prosinca. Na odlazak nije pomislila ni na sekundu, a od nemira praktično baš nista doživjela: "Jednom, kad je izgorio jedan shopping-centar. Tada smo vidjeli vatrogasce. Ali inače ništa nas nije uznemirilo."

Stručnajci se pribojavaju da bi kriza mogla potrajati do kraja godine. Kad turistički ponuđači budu za nekoliko tjedana tiskali svoje katlaoge za proljetnu i ljetnu sezonu, Kenija se nikako neće moći naći na prominentnom mjestu. "Ja se posebno pouzdajem u Nijemce. Oni i Švicarci već su proživjeli ovdje nekoliko kriza, i prošli su s nama sito i rešeto."

Harald Kampa kaže kako za njega odustajanje ne dolazi u obzir. "Ni u kom slučaju ne pomišljamo na to i vjerujem da Kenija i turizam u Keniji ima budućnost."

On može čak i sadašnjost malo uljepšati. Čak i kad vani vlada kaos, u njegovim hotelima su red i tradicija. Još prije doručka neki su gosti najbolje ležaljke kod bazena već rezervirali sa svojim ručnicima.