Preko Humboldtove stipendije do šefovskog položaja

Već prilikom njegovog dolaska u Frankfurtsku zračnu luku primijetio je da se puno toga mijenja: drugi jezik, drukčija okolina i drukčija hrana. Ali, Jude Obidiegwu iz Nigerije brzo se privikao. Četiri mjeseca tečaja njemačkog jezika na Goetheovom institutu u Bonnu, stan u Kölnu za njega i suprugu, a što se tiče hrane - kaže Jude - riže ima svugdje, dakle nema problema. Uz to mu se brojna njemačka jela u međuvremenu sviđaju.

Među njih spada i krumpir. Ali, njega Jude Obidiegwu ne dobiva samo na tanjuru nego i na predmetnom stakalcu za mikroskop. On, naime, svakoga dana u bijelom ogrtaču radi u laboratoriju Instituta Maxa Plancka u Kölnu i istražuje krumpir. U ožujku 2011. stigao je u Njemačku kao stipendist Zaklade Alexandera von Humboldta. "Ja sam stvarno privilegiran da sam dobio ovu stipendiju", kaže Jude. "Tako mogu proširiti svoje stručno znanje i bolje se povezati s drugim znanstvenicima."

Vodeći u znanosti, politici, industriji

Upravo to je cilj Humboldtove zaklade. Ona već šest desetljeća uspostavlja mostove za zajedničko učenje i istraživanje. Svake godine daje oko 800 stipendija znanstvenicima iz cijeloga svijeta, za sva znanstvena područja. I to s uspjehom, kako pokazuju rezultati jedne studije. Nakon Humbldtove stipendije oko 80 posto stipendista dođe do profesorske titule. Bivši Humbldtovci, u međuvremenu ih je oko 25.000, diljem svijeta su na vodećim pozicijama, prije svega u znanosti, ali i u politici, kulturi, industriji.

I Jude se nada uspješnoj karijeri u svojoj domovini. On je u Nigeriji na institutu "International Institute of Tropical Agriculture (IITA) u Abadi doktorirao i dvije godine će istraživati na Insitutu Maxa Plancka. Istražuje kako se može prepoznati je li krumpir otporan na takozvani krumpirov rak, kako bi uzgajivači pravovremeno znali hoće li urod biti dobar.

Važna i potpora povratnicima

U Nigeriji znanost nije konkurentna. Nedostaje znanstvenika koji bi se mogli mjeriti s međunarodnom konkurencijom. "Ja sam ovamo došao da skupim što je moguće više znanja i prenesem ga svojim kolegama u Nigeriji", kaže Jude. On je jedan od oko 200 Nigerijaca koji su dosad dobili Humbldtovu stipendiju. Većina ih se, kao i Jude, bavi agrarnim istraživanjima. To ne čudi, kaže Jude, jer je Nigerija najnapučenija afrička zemlja i prehrana stanovništva igra važnu ulogu.

Klaus Manderla iz Odjela za potpore i umrežavanje Humboldtove zaklade smatra da je jako važno stipendistima kao što je Jude i nakon povratka u domovinu davati potporu. Cilj nije zadržati te znanstvenike u Njemačkoj. "Bilo bi upravo kobno kad bi Njemačka odvela najbolje ljude iz tih zemalja kojima su jako potrebni kvalificirani ljudi", kaže Manderla.

Jude sanja o tomu da nakon povratka u domovinu uz pomoć Humbldtove zaklade u Nigeriji otvori vlastiti laboratorij. Iako bi mnogi od njegovih kolega rado ostali u Njemačkoj, za njega to nije opcija. Jer, u Nigeriji sa svojim znanjem ima puno veći utjecaj, kaže Jude dodajući: "Ako mogu olakšati život jednom jedinom seljaku, tako što će mu moje istraživanje osigurati urod, to mi je dovoljna zadovoljština."

Autor: Diana Hodali/Anto Janković

Odg. urednik: Nenad Kreizer