Premalo političke volje za suzbijanje nasilja

„Imam osjećaj da smo dio neke političke igre“, kaže Judy Korn, jedna od voditeljica „Mreže za prevenciju nasilja“ („Violence prevention network“ VPN). Ona već mjesecima uzaludno pokušava od ministarstava u Njemačkoj dobiti financijska sredstva kako bi Mreža mogla nastaviti s radom. Do sada su njezina nastojanja bila uzaludna i to usprkos vrlo uspješnom radu i vrlo dobrim rezultatima.

VPN se naime bavi prevencijom i suzbijanjem nasilja među mladim muškim zatvorenicima. Ciljna grupa su prije svega ideološki motivirani počinitelji. Suradnici ove Mreže u suradnji sa zatvorskim upravama pokušavaju slomiti radikalni način razmišljanja tipičan za neonaciste kao i za radikalne islamiste. Riječ je o jednoj vrsti grupnih terapija, raznim treninzima i razgovorima. Posebno pri tome je i činjenica da se na sudjelovanje u ovom programu nikog ne prisiljava. Naprotiv, oni koji to žele moraju se sami prijaviti a liste čekanja su prilično duge.

„Muškarci koji se prijave obično kažu:“Nasilan sam i želim se promijeniti, jer nakon što odslužim svoju zatvorsku kaznu, ne želim ponovno doći u zatvor“, kaže Judy Korn. Ona dodaje kako svi tijekom treninga vrlo brzo primjete kako u fokusu ne stoji njihova sklonost nasilju već ideologija koju zastupaju.

Frustracija i manjak perspektive

Kada je riječ o islamistima, kažu VPN-u, ovdje se u prvom redu nastoji suzbiti njihova daljnja radikalizacija koja u najekstremnijem slučaju može dovesti do nasilja i nekog terorističkog čina. Mnogi od njih dolaze iz muslimanskih zemalja, no ima i onih koji su odrasli u njemačkim obiteljima. U potrazi za orijentacijom i smislom u životu, oni su naišli na „mesije“ koji im obećavaju štošta a usput pozivaju na mržnju prema zapadnom svijetu i načinu života.

Sličan put obično prolaze i pripadnici neonacističkih grupa. I njih frustracije i manjak perspektive dovodi do krivih uzora i „učitelja“. Mnogi među njima, već u vrlo ranim danima, zbog sklonosti nasilju završavaju u zatvorima a kasnije postaju i ubojice.

Usprkos uspjehu – prijeti zatvaranje projekta

I upravo ovdje počinje rad spomenute Mreže za prevenciju nasilja. Do sada je u njihovom programu sudjelovalo sveukupno 700 mladih zatvorenika u devet njemačkih saveznih pokrajina. Postotak uspjeha njihovog rada je začuđujuće visok. Prema rezultatima istraživanja, svega 13,3 posto sudionika po izlasku iz zatvora ponovno počini neko djelo nasilja zbog kojeg ponovno završi u zatvoru. Postotak onih koji nakon puštanja na slobodu, a koji nisu sudjelovali u ovom programu, iznosi čak 41,5 posto.

Pa ipak, usprkos ovim izvanrednim rezultatima i priznanjima koje dobiva sa svih strana, ovom programu prijeti ukidanje. Primjerice, čak je i sam savezni ministar unutarnjih poslova Hans-Peter Friedrich u jednom pismu pohvalio uspješni rad VPN-a. No, istodobno je naveo kako „država iz zakonskih razloga smije financirati samo početak pojedinih projekata ali ne i cijele projekte“. On je ujedno pozvao razne privatne donatore VPN-a da nastave s financijskom podrškom.

Nejedinstvo ministara

„Trenutno traje igra između ministarstava pravosuđa saveznih pokrajina i saveznog ministarstva. Oni odgovornost prebacuju jedni na druge“, kaže Judy Korn. Na posljednjoj Konferenciji ministara pravosuđa je doduše jednoglasno donešena odluka kako se programi deradikalizacije dugoročno moraju nastaviti, no usprkos tome se ministri očito ipak do sada nisu usaglasili kako treba. A ukoliko se situacija uskoro ne promijeni, tada će VPN do kraja godine morati prekinuti s radom na ovom programu.

No, kako kaže Anetta Kahane, predsjednica Zaklade Amadeu Antonio, koja financira projekte za suzbijanje desno radikalnog nasilja, ovo nije usamljen slučaj. „Prebacivanje odgovornosti s jednog ministarstva na drugo nije ništa novo. To su iskusili i mnogi drugi projekti. Prema mom mišljenju, to je dokaz nedostatka političke volje da se po ovom pitanju nešto doista promijeni“, navodi Kahane.

Dugoročno gledano bi se nastavak rada ovog programa u svakom slučaju isplatio – i to ne samo zbog smanjenja broja nasilnih prekršaja već i iz financijskih razloga. „Naši seminari koštaju između 7.500 i 8.000 eura po osobi. No, ukoliko ti ljudi ponovno dođu u zatvor, državu će to stajati više od 70.000 eura“, završava Judy Korn.