Priča o adventskom kalendaru

Svaki put kad otvorimo novi prozorčić, odnosno kućice, Badnjak je sve bliže. Adventski kalendari su u Njemačkoj omiljeni ne samo među djecom, već i među odraslima. Mogu biti kupljeni ili kućne izrade, s poklonima od čokolade ili s igračkama, ili pak samo s crtežima. Uspješna priča ove tipično njemačke tradicije započela je u 20. stoljeću u protestantskim krugovima.

Do 16. stoljeća su djeca poklone dobivala na Sv. Nikolu. Crkveni reformator Martin Luther je međutim odbacivao veličanje svetaca i stoga je promijenio tu tradiciju. Tada je uveden običaj da se na Badnjak, odnosno na Božić poklanjaju darovi. Kako bi se djeci to vrijeme zasladilo i skratilo, protestanti su smislili razne običaje, poput na primjer adventskog kalendara.

Siromašnije obitelji su često samo kredom crtale 24 crte, koje su djeca smjela jednu po jednu brisati. Drugi su u jaslice stavljali slamke. Neki su postavljali svijeće s 24 oznake ili papirića, koji su se dan po dan otkidali. U pokojoj bogatijoj obitelji su djeca dobivala medenjake. I katolicima su se svidjeli adventski kalendari, koji su se zatim proširili po cijeloj Njemačkoj.

Protestantska knjižnica u Hamburgu je vjerojatno bila prva koja je 1902. tiskala jedan adventski kalendar u obliku sata. Dvije godine poslije je kao dodatak u listu Stuttgarter Neues Tagblatt bio i jedan adventski kalendar. 1908. je minhenski nakladnik Gerhard Lang prodavao šarene sličice, koje su se mogle izrezati i zatim zalijepiti na 24 polja na kartonu.

1920. su se na tržištu pojavili prvi adventski kalendari s prozorčićima, koji su se mogli otvarati. A iza njih su se mogle naći sličice ili citati iz Biblije. U vrijeme nacizma su likovi iz bajki i germanska božanstva zamijenili kršćanske simbole, kako bi se Božić odvojilo od njegove kršćanske pozadine.

Od 1950-ih godina se adventski kalendar kao masovna roba mogao jeftino kupiti. Iza prozoričića su se često krile sličice sa snijegom pokrivenim gradićima ili pejzažima, ili pak ponovno kršćanski motivi. Neki kalendari su u prozorčiću krili čokoladu ili druge poslastice. Iz tog doba, točnije iz 1965., potječe i ovaj kalendar na fotografiji.

Danas se iza 24 vratašca jednog adventskog kalendara uglavnom kriju čokoladne poslastice s različitim božićnim motivima. Iza nekih se čak kriju igračke ili druge sitnice, koje ugodno iznenađuju pri otvaranju vratašca. Neki pak sami izrađuju kalendare, i tu kreativnost nema granica. Pa se tako na primjer može izraditi kalendar s 24 paketića koji više na užetu ili ih se pomno poreda u kutiju.

Božić već odavno nije isključivo kršćanski blagdan. U međuvremenu je to postao blagdan potrošačkog društva. Pa su i adventski kalendari postali potrošačka roba. Mogu se kupiti u cijelom svijetu. Motivi moraju biti razumljivi svima, ne samo kršćanima, a iza prozoričića se ne krije samo čokolada, već je to ponekad i nakit, kozmetika ili nešto drugo.

U međuvremenu se u pojedinim gradovima mogu naći adventski kalendari veličine prave kuće, na kojima se svaki dan doslovno mogu otvoriti po jedna vrata ili prozor. Najveći takav adventski kalendar se nalazi na kući u središtu Leipziga, velike 857 četvornih metara. Do Badnjaka se tu svaki dan u 16 sati otvara po jedan prozor iza kojeg se kriju slike s božićnim motivima.