Prihvaćaju azilante i vraćaju nogomet navijačima

Posljednje kolo Treće zagrebačke nogometne lige baš i ne zvuči kao neka sportska atrakcija. Ipak, susret NK Zagreba 041 i NK Zelengaja prošle subote okupio je više stotina ljudi na igralištu Hrelić u periferijskoj četvrti Dugave. Većina je došla zbog domaćina, osnovanog prošlog ljeta i automatski raspoređenog u najniži rang. Činjenicu domaćinstva, međutim, treba pojasniti: teren zapravo pripada Zelengaju, a Zagreb 041 je u takoreći podstanarskom statusu. Pritom bez naknade, jer je riječ o ekipama gotovo bez budžeta. Potonji je klub u ovom kolu jednostavno bio natjecateljski na redu kao domaćin, no to je malo kome u Dugavama značilo neki bitan podatak.

"Navijam za Zelengaj", kaže nam je jedan postariji gledatelj na omalenoj tribini, u društvu s unukom, smijući se, "ali sad su i jedni i drugi – naši dečki, izgleda".

Protiv hiperkomercijalizacije nogometa

Vidjet će se takav pristup i po konačnom rezultatu od 3:1 za Zelengaj, uslijed kojeg će ta ekipa završiti ovo prvenstvo na trećem mjestu, a protivnik na četvrtom. Uglavnom, nije bilo posebno razočaranih nakon utakmice, Zagreb 041 slavio je već i samo privođenje svoje prve sezone kraju. Nas je tamo pak privuklo šire značenje te nestandardne sportske institucije, budući da je posrijedi kolektiv posvećen direktnodemokratskim načelima te egalitarizmu, kao i borbi protiv rasizma.

Vidi se to "golim okom" – dres Zagreba 041 krase dugine boje, dok u njima nastupaju i tamnoputi igrači. Njihova je pojava u Hrvatskoj sasvim uobičajena za više rangove, gdje nastupaju profesionalci. Ali ovdje se radi o azilantima, a sam klub aktivistički je blizak obližnjem prihvatilištu za tražitelje azila u Republici Hrvatskoj. Za to vrijeme, glasniji poklonici kluba, oni na tribini, mahom njegovi članovi, ističu transparente koje lako dovodimo u vezu s globalnim pokretom Against Modern Football – protiv suvremenog hiperkomercijalnog iskorištavanja sporta.

Uostalom, jezgru kluba čine odmetnuti navijači prvoligaša NK Zagreb iz Kranjčevićeve ulice – praktično svi dotadašnji njegovi "ultrasi", pripadnici skupine Bijeli anđeli. Oni se nisu mogli pomiriti s privatnim uzurpiranjem kluba i zatim radikalno nedemokratskim vođenjem istog. Zagreb je povrh svega upravo, prije par tjedana, ispao u drugu ligu; kako je krenulo, možda se kroz koju godinu ta dva kluba sretnu u istom rangu, nekom srednjem. S malenom razlikom u imenu i velikom u pristupu sportu i najširoj društvenoj zajednici.

Neprocjenjivo prijateljstvo

No širi se taj emancipacijski pokret u hrvatskom nogometu i dalje od Zagreba. Najdalje se s afirmiranjem navijača pri odlučivanju o klubu otišlo u splitskom Hajduku, mada tamo nisu ni blizu dosegu ovdašnje borbe kontra rasizma i sličnih devijacija. Da ne govorimo kako je društveni ulog u većim klubovima obuhvatniji, tako i popratne napetosti. Miješanje navijača ne dolazi u obzir, izuzev u tučnjavi. U Dugavama se suprostavljeni navijači podbadaju autoironično: "Pogledajte semafor", dovikuju ljubitelji Zelengaja. A od infrastrukture uz teren vide se samo natkrivene klupe za rezervne igrače.

I dok Zagreb 041 u drugom poluvremenu pokušava izjednačiti na 2:2, pitamo dvojicu Afrikanaca pokraj ulaza na tribinu kako im je s "anđelima" među bijelcima. "Ovo nam znači jako mnogo. Inače zna biti teško, sve je drugo neizvjesno. Ali ovi ljudi su nam takvi veliki prijatelji da je to jednostavno neprocjenjiva podrška", objašnjavaju u jednom dahu.

Na tribini je i dalje veselo; opet smo među navijačima. Ne stižu posegnuti za pirotehnikom dok pada drugi gol za Zagreb 041, jer sudac ga poništava. Oni temperamentniji urlaju na linijskog suca, traže objašnjenje: "Kakav ofsajd?!" Linijski sliježe ramenima, pokušava doći do riječi, ne izbjegava komunikaciju. "Trostruki", uspijeva konačno doviknuti.

Zagreb u Hamburgu

Pirotehnika se ubrzo svejedno aktivira, nitko više ne čeka povod, pale se crvene i ljubičaste dimne zavjese, za njima i "bengalke". Zelengaj postiže još jedan zgoditak, ali dobro raspoloženje svečara takva sitnica više ne može narušiti. Pobjednička ekipa na koncu napušta teren, dok igrači Zagreba 041 ostaju na travnjaku; okupljaju se i razvijaju transparent zahvale navijačima. Pridružuju im se u pjesmi, Dugave se ore.

Zagreb 041 možda će već dogodine igrati kao domaćin na nekoj drugoj zagrebačkoj lokaciji. To je manje važno, s tim je klubom lopta ionako svima zaista jednako okrugla. A dok se opraštamo od razgaljenih navijača, saznajemo još i da će njihova posebna ekipa idućeg vikenda sudjelovati na čuvenom malonogometnom Antirasističkom turniru u Hamburgu, uz srodne timove iz čitave Europe. Baš kao u njihovoj himni: "I Zagreb sim! I Zagreb tam! Ti znaj da s nama nikad nećeš biti sam!"