Prihvaćena izjava o Iranu
30. ožujka 2006
Koliko god prihvaćanje izjave izgleda složno, toliko različite su interpretacije pojedinih zemalja. Rusija je uspješno iz teksta uklanjala svaku riječ koju bi Iran mogao shvatiti kao prijetnju sankcijama. Za američkog veleposlanika pri UN-u Johna Boltona, pak, nema dvojbe da je izjava jasan ultimatum.
«Možda nismo dobili nagradu u teniskom nebu, ali sad je loptica kod Teherana, i za 30 dana ćemo se ponovo ovdje sastati kako bismo vidjeli što činiti.»
Američka je vlada Iranu htjela dati samo rok od 14 dana za obustavu obogaćivanja urana, ali je rok produžen na 30 dana. Za ruskog veleposlanika Andreja Denisova taj je rok, koji je jedina konkretna točka u izjavi od jedne stranice, jednostavno nebitan.
«Sljedeće redovito zasjedanje bečkog Guvernerskog vijeća održava se u lipnju. Nadam se da će nam ono pomoći da razjasnimo stvarnu narav iranskog atomskog programa.»
Za Moskvu i Peking tema iranskog atomskog programa ionako ne pripada u Vijeće sigurnosti nego Međunarodnoj atomskoj agenciji u Beču. Tom gledištu sklon je ne samo glavni tajnik UN-a Kofi Annan nego i Njemačka.
Iranski veleposlanik pri UN-u Javad Zarif nije se uzbuđivao zbog prihvaćanja izjave.
«Sjedinjene Države su od početka pregovora htjele da oni propadnu, njihov je cilj bio Vijeće sigurnosti. Iran ne prihvaća pritisak, mi alergično i ne baš dobro reagiramo na pritisak.»