Promjena klime u Europi

Posljedjica toga je nezapamćena suša i požari koji haraju u Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu. Znanstvenici vjeruju da takvo stanje neće predstavljati nikakvu iznimku jer će se klima u južnoj i srednjoj Europi za 50 do 100 godina prilično promijeniti.

«Ova suša u sredozemnom području ne mora nužno značiti da je došlo do promjene klime. Ovakvi ekstremni slučajevi su rijetki – i teško je rijetke pojave povezivati s dugoročnim klimatskim promjenama.» pojašnjava Martin Beniston sa Sveučilišta Fribourg u Švicarskoj. Statistika nije uvijek najpouzdanije sredstvo za izricanje prognoza jer za potpuno točne iskaze o klimi nije dovoljno vršiti samo različita mjerenja. Doduše, suša u Portugalu, Španjolskoj i jugozapadnoj Francuskoj točno se uklapa u predviđeni model klimatskih promjena. To znači: zbog sve jačeg takozvanog «efekta staklenika», odnosno zagrijavanja atmosfere, klimatske bi se zone mogle pomicati od ekvatora prema polovima. Martin Claussen iz Instituta za proučavanje promjena klime u Potsdamu kaže: «Pojačani efekt staklenika znači da se zrak sve više zagrijava i to više iznad zemlje nego iznad mora. Znači da nastaju više temperature i jači monsunski vjetrovi. Kada se usporede modeli koji istražuju klimu pod utjecajem efekta staklenika, onda se može ustanoviti da se u tropskim područjima povečala količina oborina, a u južnoj Europi, u mediteranskom području, oborine se smanjuju.»

Prema tom bi modelu afričko područje između obale Atlantskog oceana i roga Afrike, poznato pod nazivom Sahel, koje je desetljećima bilo pogođeno sušom, tijekom slijedećih 50 do 100 godina moglo zazelenjeti. Kad je riječ o Sredozemlju, tu će biti sve manje oborina zato jer se sjevernoafrička klima sve više pomiče prema sjeveru, tako da će dobro poznata sredozemna klima s vrućim i suhim ljetima i blagim, kišovitim zimama prijeći preko Alpa i stići sve do sjeverne Francuske i Njemačke.

Ljetne će kiše u srednjoj i sjevernoj Europi biti sve rjeđa pojava, prognozira Christoph Schaer s Visoke tehničke škole u Zuerichu. U Sredozemlju modeli pokazuju produljenje ljetnog razdoblja za jedan do dva mjeseca. To bi moglo imati fatalne posljedice za opskrbu vodom, smatra Schaer: «Cijela situacija s ljetnim rezervama vode vrlo je kritična i još nije jasno kakve bi to sve ozbiljne posljedice mogl imati. Ali smanjenje oborina ljeti i sredinom godine južno od Alpa i u sredozemnim područjima predstavlja potencijalnu opasnost. Daljnja redukcija u području gdje su vodeni resursi ionako već prilično iscrpljeni, vrlo je nepoželjna pojava.»

Za vrijeme tipične ljetne suše tlo se isušuje, no u buduće bi mogle izostati zimske kiše, koje dovode tlo u ravnotežu. To znači da tlo više ne predstavlja najvažnije spremište za vodu. Martin Beniston ističe: «Smanjenje zimskih oborina može se do određenog stupnja uskladiti tehničkim sredstvima – izgradnjom akumulacijskih jezera ili sustavima navodnjavanja. Ne vjerujemo da će se u južnoj Europi formirati pješčane dune, ali izvjesno je to da će ta područja imati sve veće probleme s opskrbom vode.»

Promjene sjeverno od Alpa vjerojatno će biti lakše uočiti, smatra Martin Beniston: zimske kiše u kombinaciji s Alpama u kojima nema puno snijega i glečera, mogu potpuno primijeniti vodostaje europskih rijeka. Srednjeeuropske rijeke poput Dunava i Rajne mogle bi zimi imati vrlo visoki vodostaj, a ljeti gotovo presušiti. Općenito uzevši, klima se pomiče prema sjeveru - sjevernoafrička klima u južnu Europu, a suptropska suha i topla klima sve se više približava srednjoj Europi.