Prosjaci otkrili "dobro srce" građana BiH

Bijeli Audi, star dvadesetak godina, zaustavlja se pred trgovačkim centrom. Tri djevojčice i dječak brzo izlaze. Počinje im radni dan. Ruka pružena, mole jednu marku. Sead Begović prolazi i prebire sitniš po dlanu. "Na svakih nekoliko metara traže i uvijek imam sitno, a dvoje ili troje nagradim nekim skromnim prilogom, od srca", govori dok malim Romima dijeli po pola marke. To "srce" koje građani Bosne i Hercegovine imaju, očito su prepoznali i prosjaci iz cijele regije. Ovo je zahvalan prostor i zarade su vrlo visoke, prenosi iskustva s terena socijalni radnik Izet Nurić.

Ranije je prosjačenje bilo još unosnije. Danas dnevna zarada iznosi između 50 i 100 KM. Izet Nurić priča: “Čujemo od djece koja se koriste u te svrhe da moraju isprositi 15 KM. Imao sam priliku vidjeti djecu koja pred trgovačkim centrom čekaju kako bi sakupili određeni iznos da bi se smjeli vratiti kući.“ Psihologinja Sonja Perović Šabić govori da je teška gospodarska situacija natjerala mnoge da "pruže ruku“: “Ne samo Romi, sve je više i onih ljudi koji manipuliraju pomoću raznih bolesti. Toga ranije nije bilo, bar ne u mjeri u kojoj je prosjačenje rasprostranjeno danas.“

Udijelite, Bog Vam pomogao

Prosjači se svugdje: u gradskom prijevozu, na ulici, u kafiću, ispred bolnice, u parku, a posebno su omiljeni vjerski objekti u vrijeme obavljanja molitve. Jasmina Huseinović je iz Brčkog. Obučena je po islamskim propisima i, kako kaže, sakuplja novac za brata koji se treba podvrći operaciji za transplataciju bubrega. "Mom bratu Osmanu trebaju ugraditi bubreg. Sakupili smo 80.000 maraka i trebamo još sakupiti za avionsku kartu, pa nadamo se da će dragi Alah dati“, govori Jasmina Huseinović dok pokazuje bolničku dokumentaciju vjernicima koji upravo izlaze iz džamije.

Njezina priča o tome kako su na Floridi našli donatora bubrega zvuči neuvjerljivo, ali nitko ne želi provjeravati, svi se plaše da ne pogriješe u sumnji. Na primjedbu kako već duže vrijeme hoda s hrpom papira i traži novac, ona kaže da to čini "već dvije godine“ i da se ne smatra prosjakinjom: "Posvetila sam se sudbini i ne smeta mi što ovo što radim izgleda kao prosjačenje, želim pomoći bratu. A narod k'o narod, svašta govori, ja oborim glavu i idem dalje. Dragi Alah čuje šta oni govore, moje je da pitam. Tko hoće dati – dat će, tko neće – hvala mu opet.“

Kucaju na vrata i prose

Ovakav način prosjačenja sve je češći. I pred kućnim vratima obično se pojavljuju ženske osobe s bolničkim uputnicama, nalazima, otpusnim pismima. Ovdje su ljudi u nedoumici, ne znaju tko je "pravi“ i je li priča istinita. "Ovdje se isprepliće praznovjerje i sklonost našeg mentaliteta da ne pogriješi, da vjeruje, a ljudi koji se bave time klasični su manipulatori ljudskim osjećajima“, ističe psihologinja Perović Šabić.

Kazne za prosjačenje, ukoliko se djeca zapuštaju i prisiljavaju da prose, kreću se između tri i pet godina zatvora. No, kako kaže glasnogovornik policije Miralem Malkić, novčane kazne teško je naplatiti, a otežana je i sama identifikacija osoba koje se bave prosjačenjem jer obično nemaju nikakve dokumente. “Oni su vrlo mobilni, brzo mijenjaju gradove, kantone pa i države i teško im je stati u kraj“, kaže Malkić. Prosjačenje je kroz povijest predstavljalo izraz ljudske samilosti prema nemoćnima, siromašnima i bolesnima koji bez tuđe pomoći ne mogu ništa zaraditi. Međutim, iako često izgledaju kao da "za njihovu tugu nosača nema“ – prosjaci zarađuju velike novce baš na samilosti. A ljudi nikada ne znaju da li su novac dali za pravu stvar ili su opet – prevareni.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odgovorna urednica: Andrea Jung-Grimm