Prosvjedi protiv rata u Iraku

Da je američki predsjednik George Bush proteklog vikenda bio u Bijeloj kući, bio bi čuo da prosvjednici traže kraj rata u Iraku. No, Bush je bio u Camp Davidu pa je te poruke mogao čuti samo preko svojih savjetnika.

Prosvjednici su se prvo okupili u blizini spomenika žrtvama Vijetnamskog rata da bi potom krenuli prema Pentagonu – po istoj ruti kao i prije 40 godina kada su demonstranti tražili kraj rata u Vijetnamu. Tada je došlo do nasilničkih okršaja, raspoloženje u zemlji se preokrenulo.

Tome se nadaju i današnji protivnici rata u Iraku. Više od polovice Amerikanaca je doduše već za povlačenje američkih vojnika iz te zemlje a to je i poruka koju su birači odaslali prilikom nedavnih izbora za Kongres. No, kako naglašava njujorški sindikalac Michael Letwin, Bushova vlada je tu jasnu poruku ignorirala i samo još proširila svoju militantnu politiku. I to ne samo u Iraku, nego i u Afganistanu i na Bliskom istoku sklopivši ugovore o opskrbi Izraela oružjem:

«A ovdje kod kuće», kaže Letwin, «Vlada i dalje ugrožava prava na slobodu pojedinca. Napada arapsko-muslimansku zajednicu i ilegalne doseljenike. Ljude koji su morali pobjeći pred uraganom Katrina, ratne veterane iz bolnice Walter Reed, te čemerne rupe u koju šalju ratne ranjenike da bi potom pričali o potpori vojnicima».

U prosvjedima protiv rata u Iraku sudjelovale su i brojne udruge ratnih veterana. No, bilo je i bivših vojnika i zagovornika Bushove politike koji su protivnike rata nazivali izdajicama stvorivši špalire s američkim zastavama. Policija je razdvajala suprotstavljene grupe a raspoloženje je uglavnom bilo miroljubivo.