Sarrazin Bundesbank

Ostali članovi uprave Savezne banke (Bundesbank) zatražili su jednoglasno od predsjednika Christiana Wulffa da smjeni njihovog (još) kolegu Thila Sarrazina s funkcije. Time je njegova karijera kao jednog od vrhunskih menadžera u Njemačkoj u načelu okončana - nitko ne sumnja da će predsjednik pozitivno odgovoriti na prijedlog bankara.

To će sigurno razveseliti veliku skupinu Sarrazinovih protivnika. Opravdano je, međutim, zapitati se, koliko je ova pobjeda nad notornim provokatorom uistinu vrijedna? Po svoj prilici ne baš puno. S jedne strane je naime dosta toga točno u Sarrazinovim opisima mnogih doseljeničkih obitelji iz Turske ili arapskih zemalja koje se nedovoljno angažiraju oko obrazovanja svoje djece. To ne spore ni njegovi kritičari. S druge strane nije realno očekivati da će on ubuduće šutjeti - za potrebnu platformu će se već pobrinuti brojni mediji koji će mu osigurati publiku i kada on ne bude imao nikakvu službenu funkciju.

Strategija spektakla

Kada se radi o samoj stvari, ovom ranijem berlinskom senatoru za financije se može predbaciti da je iznošenjem radikalnih teza i nedokazanih tvrdnji nepotrebno zaoštrio i otežao čitavu raspravu o problemima integracije stranaca u njemačko društvo. Takva komplicirana i visokoemocionalna tema ne može se javnosti nuditi kao roba na tržnici. Čitava medijska prezentacija pokazuje da je Sarrazinu bilo važnije skrenuti što više pažnje na svoju knjigu nego doprinijeti rješavanju problema integracije.

Tko sada tvrdi da je Sarrazin načeo neku tabu temu, taj se vara - već godinama se u Njemačkoj raspravlja o nedostacima u procesu integracije, o školama u kojima većina učenika loše vlada njemačkim jezikom i o gradskim četvrtima koje policija radije izbjegava u svojim ophodnjama.

Ono što je do sada nedostajalo je međutim dosljedan angažman protiv tih pojava. Suviše rijetko nakon lijepih riječi slijede konkretna djela, to je prigovor koji si politika mora dopustiti. Uspješna integracija može biti samo rezultat dugoročne strategije - pojedini prigodničarski potezi tu malo pomažu.

Utjecaj politike

Čitav "slučaj Sarrazin" ostavlja međutim ipak gorak okus u ustima - član uprave Savezne banke gubi posao zbog političkog pritiska. Na početku afere je uprava banke, insistirajući na neovisnosti ove institucije, izjavila da je Sarrazinova knjiga njegova privatna stvar. Do promjene mišljenja je došlo tek kada su i kancelarka Merkel i predsjednik Wulff te čitava politička elita zemlje kritizirali Sarrazina.

Za banku bi bilo bolje da je člana svoje uprave smijenila s funkcije pozivajući se na vlastiti moralni kodeks ponašanja. Za to je postojala osnova u odredbi statuta da se članovi uprave moraju ponašati u javnosti tako "da ne štete ugledu banke i ne iznevjeruju povjerenje javnosti u nju." Ali prije javljanja političara za riječ, bankari o tome nisu ni pomišljali.

Autor: Marcel Fürstenau/Z. Arbutina

Odg. ur.: Snježana Kobešćak