"Prstenovi razmjene" - razmjena rada bez posredovanja novca

vijenim " zemljama.

U Kanadi se ljudi vec dulje vremena koriste tim nacinom "placanja", isto kao i u Juznoj Americi, Svicarskoj i u ruralnim dijelovima jugozapadne Francuske. Takva udruzenja ljudi koji medjusobno razmjenjuju jednu vrst usluge za neku drugu vrstu posla, koju oni sami ne mogu tako dobro i efikasno obaviti, nazivaju se "Prstenovi razmjene". U Njemackoj je prvi takav "prsten " osnovam u Berlinu 1992. godine, a trenutno u Njemackoj djeluje oko tri stotine takvih udruzenja gradjana.

Marina Carboga je prvi puta cula za "Prsten razmjene" 1997. godine, no ona jos i danas s puno odusevljenja prica o svom prvom iskustvu s novim nacinom razmjene ulsuga. U to se vrijeme Marina nalazila na porodiljskom dopustu - njen je sin tada imao tek sest mjeseci - i ona je kod kuce imala puno vremena na raspolaganju. Listajuci neke casopise, naisla je na jedan clanak o necemu sto je za nju bilo potpuno novo.

"U jednom je casopisu pisalo. "Stedite novac - ukljucite se u Prsten razmjene". Novac je uvijek dobro stedjeti, pomislila sam i otisla sam na adresu navedenu u clanku. Bila sam zapanjena ponudom i mogucnostima razmjene - od masaze stopala pa do-ne-znam-cega. Ja sam se vec slijedeci dan ukljucila u razmjenu."

"Prsten razmjene" u Koelnu u kojeg se Marina ukljucila zove se "Talentskulptur". Marinu je osobito odusevilo to sto je ona mogla ponuditi usluge i poslove koje ona dobro moze obaviti i za to si priustiti stvari za koje inace nebi imala novaca. "Vec samo prvog tjedna dobila masazu, jedno savjetovanej o harmonicnim bojama i posjet frizeru," prica Marina Carboga.

Marina je razmjenom rada cak uspjela steci i dodatne kvalifikacije - izobrazbu za homeopatske metode lijecenja i lijecenje aromama odnosno mirisima. Za protuuslugu ona je cuvala djecu, pomagala prilikom preseljenja, cistila stanove. Danas je Mairna voditeljica jednog takvog "prstena" i vodi uredske poslove udruzenja. Ona organizira mjesecne susrete clanova udruzenja, nadlezna je za capsopis u kojem se nude i traze usluge i vodi racuna o internet stranici udruzenja. Svima zainteresiranima rado pojasnjava na kojoj se osnovi razmjenjuju usluge. Naime - razmjena rada se doduse odvija bez novaca, ali ne i bez jednog sredstva placanja - jedne interne monete koja se ne naziva ni Euro, ni Dolar ili Yen, vec se naziva "talent". Taj naziv nije slucajan - upravo se i radi o tome da se razmjena vrsi na osnovu razmjene nadarenosti- talenta - za odredjenu vrstu poslova.

"Prsten razmjene" u Koelnu nudi cijelu paletu poslova: od renoviranja kuca do elektricarskih poslova, pomoci djeci u pisanju zadaca, cuvanja djece - pa sve do zlatarskih poslova, trbusnog plesa i terapije opustanja. Na internet stranici se moze vidjeti da taj sustav zaista funkcionira poput prstena. Na primjer: Anna cuva djecu u obitleji Froehlich. Obitelj Froehlich pomaze Klausu prilikom selidbe. Klaus pomaze Denisu u radu s kompjutorom. Denis popravlja Evin bicikl, a Eva pece tortu za Anu i tako dalje ... Bitno je pri tome da se za obavljenu uslugu skupljaju "talenti" - dakle jedna vrst interne valute, kojom se mogu platiti usluge za posolve koje netko ne moze sam obaviti.

Ljudi koji su pokrenuli ove prstenove razmjene tu ideju shvacaju i kao svojevrsnu reformu novca. Oni doduse nisu protivnici privatne imovine i novaca, ali su zato odlucni protivnici kamata, jer kamate smatraju bitnim uzrokom ekonomskih problema. No i prilikom razmjene rada kojeg se vrednuje Talentima, moze doci do problema koji su prisutni i u drustvu koje se zasniva na novcanoj razmjeni. Marina Carboga je tu pojavu uocila vec na samom pocetku rada Prstena: "Najveci dio clanova je razmjenjivao svoje usluge kako je htio - to znaci - netko je rekao: za moj sat rada uziman deset Talenta, no netko drugi je na to rekao: ne, ja sam studirao i stekao takva i takva iskustva, ja za svoj sat zelim 120 Talenta. Najveca skupina clanova, takozvana "Grupa 20" razmjenjuje svoj rad za 20 Telenta po nacelu "sat rada za sat rada", jer svi imaju samo 24 sata na dan na raspolaganju, bez obzira na obrazovanje. Postoji i Grupa Nula - clanovi razmjenju rad i pri tome nista ne obracunavaju. No time ne mozemo rjesiti sve probleme, jer su neke usluge jednostavno trazenije od ostalih. Svi bi htjeli dobiti satove masiranja i renoviranja - to je osobito trazeno. Neki drugi nude usluge lektoriranja diplomskih radova - no takvi poslovi ne dolaze tako cesto i takva razmjena nije fair. "

Da bi se izbjegle takve neuskladjenosti u sustavu razmjene, Marina je odlucila da se sve vrste poslova jednako vrednuju i da se svaki sat rada racuna 20 Talenata. Onaj tko vise radi moze otvoriti neku vrst kredita na svom racunu i u slucaju potrebe dobiti dodatne usluge, kad mu zatrebaju. No cijeli sustav ipak ne moze funkcionirait potpuno bez novca. Za godisnju clanarinu u "Prstenu razmjene" placa se 30 Eura. Dakako da sustav ramjene rada bez posredstva novca ne moze potpuno ukinuti novac kao sredstvo placanja - a to niti nije cilj udruzenja. "Prstenovi razmjene" ne mogu zamijeniti ni potpuno samorazumljivo pomaganje medju prijateljima i rodjacima, koji si pomazu bez ikakve naknade.

"Kada u Prstenu razmjene dodje do sklapanja prijateljstava medju ljudima, ipak se negdje u pozadini javlja pomisao - za tu bi uslugu mogao dobiti Talente - to smo jednostavno ustanovili da to tako funkcionira. No kada usluge razmjenjujem s nekim drugim iz "Prstena", onda sam neovisnija i nemam osjecaj da svojoj prijateljici nesto dugujem. Na primjer - selidba je zaista naporan posao i ja bih se lose osjecala kad svojoj prijateljici ne bih kao protuuslugu ponudila nesto zaista adekvatno. U "Prstenu razmjene" imam vise mogucnosti pronalazenja ljudi koji mi, na primjer, pri selidbi mogu pomoci i s njima se mogu jasno nagoditi za proutuuslugu i onda su obje stane zadovoljne i nema nikavih nejasnoca - i ja mislim da je tako bolje."