Prvenstvo podarilo Njemačkoj novi imidž

Komentar Ralfa Bosena

U gradovima su se zastave i dresovi iz 32-ju zemalja sudionica stopile u golemi višenacionalni mozaik. Njemačka je tijekom Svjetskog prvenstva bila tako otvorena prema svijetu, tako prijateljski nastrojena i šarena kao nikada prije. Odjednom su i njemački navijači shvatili da je super mahati nacionalnom zastavom, čime su u prvome redu htjeli izraziti neobuzdanu radost življenja. Sve se to događalo u ozračju ne patriotizma, nego «partyotizma».
Kao domaćin Svjetskog prvenstva, Njemačka je, prema svemu što se može čuti, visoko uznapredovala na međunarodnoj ljestvici simpatija. A to je pravi lijek protiv depresije od koje, zbog gospodarske krize i drugih društvenih problema, pati njemačko samopouzdanje. Ta novootkrivena lakoća, ta snošljivost u međusobnom ophođenju, taj osjećaj kako je sve moguće... – bilo bi lijepo kada bi sve to ostalo sačuvano kao trajno nasljeđe Svjetskog prvenstva! Zasluga je to nogometa, njemačkih građana i njihovih stranih gostiju, ali naravno i zasluga njemačke reprezentacije i njezinog izbornika Jürgena Klinsmanna. Oni su o roku od četiri tjedna za raspoloženje u zemlji učinili više nego savezna Vlada u devet mjeseci njezina dosadašnjeg mandata.
No, što se krije iza te «metode Klinsmann» o kojoj se toliko mnogo raspravlja i od koje bi štošta mogli naučiti i njemački političari? Nisu to taktički koncepti ili metode treninga, koje je sa sobom donio iz Sjedinjenih Američkih Država, već njegova sposobnost oduševljavanja, koja je toliko autentična da lako prelazi i na druge. Klismann se i osobno svo ovo vrijeme dosljedno držao svojih ideja i predodžaba. Unatoč svoj kritici na početku karijere nacionalnog trenera i igrači i javnost ubrzo su osjetili: taj čovjek doista vjeruje u ono što govori. A za kojega bi se političara to još moglo ustvrditi? I još bi nešto politika mogla naučiti od Klinsmanna, naime da se i od prosječnog tima dâ napraviti vrhunska momčad. Ima, dakle, nade – možda čak i za Vladu u Berlinu.