1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Prvi korak prema liberalizaciji tržišta dijelovima za automobile

16. rujna 2004

Možda u ničemu ne postoji tolika razlika u mišljenju između ekonomista i "normalnog" čovjeka nego u objašnjenju na pitanje - koliko košta neki proizvod. "Normalan" se nada da to ima nekakve veze sa sirovinama, cijenom obrade i troškovima transporta - ekonomist će vam jednostavno odgovoriti: proizvod košta onoliko koliko ste Vi spremni platiti za njega.

https://p.dw.com/p/9ZRW
"Vidljivi dijelovi karoserije" više nebi trebali biti u monopolu proizvođača automobila
"Vidljivi dijelovi karoserije" više nebi trebali biti u monopolu proizvođača automobilaFoto: dpa

A ako ste sa komad savijenog lima ili komad plastike sa pričvršćenim zrcalom spremni platiti 300-400 eura ili čak i više, onda će on upravo toliko koštati. A Vi, takvi kakvi jeste - a to proizvođači dobro znaju, platit ćete skoro svaki iznos jer to nije bilo kakav komad lima nego - na primjer blatobran vašeg BMW-a niti bilo kakav komad plastike nego retrovizor Mercedesa.

Jer u sektoru rezervnih dijelova za automobile nekakvog slobodnog tržišta u Europi zapravo nema - sve do ovog utorka. Tek tada, i to nakon natezanja sa Udruženjem Europskih proizvođača automobila koje je trajalo godinama, je Europsko povjerenstvo iznijelo prijedlog o liberalizaciji tržišta rezervnim dijelovima za automobile. Ta je tema pravo osinje gnijezdo: dobro se zna da proizvođači automobila jedva da i išta zarađuju na novom automobilu - barem u njegovoj "sirovoj" verziji. Novac se zarađuje na dodatnoj opremi - možete samo zijevati kada vidite pošto proizvođači na primjer prodaju auto-radije i na - rezervnim dijelovima. Po nekim procjenama, čitavih 40% dobiti proizvođači automobila ostvaruju na rezervnim dijelovima a ovdje onda govorimo o teškim milijardama - oko 10 milijardi u čitavoj Europi a od toga oko 2 milijarde i 500 milijuna samo na njemačkom tržištu.

Neke zemlje, poput Njemačke, imaju takozvanu instituciju "zaštićenog designa" koji - ukratko rečeno - zabranjuje bilo kome drugom proizvoditi lim, saviti ga i izbušiti točno tamo rupe da se - gle čuda - montažom iz običnog lima pretvori u haubu "Golfa". Kažemo "neke zemlje" jer na primjer Velika Britanija, Španjolska ili Italija su ukinule taj zakon pa makar na primjer "Opel" tvrdi kako će ukidanje te zabrane Njemačku koštati 50.000 radnih mjesta jer će se ti dijelovi masovno proizvoditi na Dalekom istoku. Auto-klub ADAC i udruženja potrošača dakako pozdravljaju ovaj prijedlog za kojeg se i zalažu već godinama - ali, na žalost, treba biti realan i zaključiti kako se Bruxelles pokrenuo ne kad su vlasnici automobila digli glas, nego kad su na njihovu stranu stali i moćni lobiji osiguravajućih zavoda. I njima je dojadilo za komad zgužvanog pleha plaćati tisuće eura.

Jer Europsko povjerenstvo ipak je ostavilo proizvođačima automobila malo "lufta" i to baš onoliko što gotovo nikad nije stavka u obračunu kod osiguranja kada bude loma na cesti: naime, prijedlog se odnosi samo na vidljive dijelove karoserije - od lima pa do retrovizora i maski svjetala ali ne i na mehaniku i elektroniku automobila. Isto tako, Povjerenstvo tvrdi kako to neće imati uticaja na kvalitet rezervnih dijelova - makar je veliko pitanje, tko će to provjeravati nakon što vam auto-mehaničar pošalje račun. No ono što je vjerojatno - barem će taj račun biti manji, barem 10%. Jer toliko običnog potrošača, smatraju stručnjaci, košta ova "zaštita designa" u zemljama u kojima je on na snazi. Sa druge strane, proizvođači automobila argumentiraju kako će se sada oni naći u nepovoljnijem položaju od konkurencije: Japanski dijelovi zaštićeni su 15 godina - nakon toga ih može proizvoditi tko hoće jer se ionako malo tako starih automobila uopće kotura po cestama. No njemačke proizvođače dakako da brine ovaj razvoj - nakon što su godinama i sami prebacivali proizvodnju na Istok ili Daleki Istok i pravili se kako im ništa drugo ne preostaje jer su troškovi rada u ovoj zemlji previsoki, sada se to prebacivanje u inozemstvo vrši u interesu samih potrošača. No rezultat te poslovne politike bi njemačke proizvođače mogao više zabrinuti nego i već spomenuti najnoviji spor koji se upravo vodi u Volkswagenu oko nadnica - naime, automobili u Njemačkoj su sve stariji i trenutni je prosjek 7 godina i 8 mjeseci.

I za kraj, ako ste već naumili požuriti u trgovinu da kupite žmigavac za vašeg "Kadeta" koji je napukao već prije nekoliko godina - ipak još pričekjte. Naime, ovo je tek prijedlog Europskog povjerenstva. Nema nikakve sumnje da će svoju riječ htjeti reći i vlade zemalja u kojima su automobili važan segment privrede - osobito mislimo ne samo na Berlin nego je tu i Pariz a i da će proizvođači automobila pokušati sve da bi barem odgodili njegovo provođenje. Zato i Daimler-Chrysler i Volkswagen tek tvrde kako se nalazimo - citiramo - tek na početku jednog veoma dugotrajnog postupka.