Prvi televizijski dvoboj Busha i Kerryja
1. listopada 2004
Za Johna Kerryja je televizijski dvoboj bio izuzetno važan. U ispitivanjima javnog mnijenja znatno zaostaje za Bushom pa je shodno tomu morao napasti. Ali, Kerry je poèeo nervozno, bunio se, poèimao reèenice koje nije završavao. Nasuprot tomu Bush je mirno i opušteno iznosio svoje argumente o vodeæoj ulozi SAD-a i borbi protiv zla u svijetu:
”Borimo se protiv terorista svuda u svijetu, kako se protiv njih ne bismo morali boriti kod kuæe. I dalje æemo sklapati saveze, ali ja nikad neæu interese naše sigurnosti podrediti interesima politièara drugih zemalja.”
John Kerry, koji je postajao sve bolji što je duže trajala jednoipolsatna rasprava, tomu se suprotstavio sljedeæom izjavom:
”Mislim da je Amerika najjaèa i najsigurnija ako mi svijet vodimo u jakim savezima.”
Predbacio je Bushu da je to propustio i naprasito otišao u rat protiv Iraka, bez dovoljno saveznika i bez plana. Uz to da je prevario javnost u vezi s iraèkim oružjem za masovno uništavanje i ratnim ciljem, te da je neopravdano napao Sadama Husseina, jer nije on napao SAD, nego Osama bin Laden i Al Kaida.
Bush je na to uzvratio:
”Moj suparnik je dobio iste informacije tajnih službi kao i ja. Još 2002. je govorio da Sadam Hussein predstavlja veliku opasnost. U prosincu 2002. je rekao da svatko tko u to sumnja da æe svijet bez Sadama biti sigurniji, ima premalo razuma da bi bio predsjednik. Tu se s njime potpuno slažem.”
I Bush i Kerry su zastupali stajalište da SAD mora imati pravo na preventivne intervencije. Za razliku od Busha Kerry je – u sluèaju pobjede - najavio izravne pregovore sa Sjevernom Korejom. Na pitanje modertora, u èemu vidi najveæu opasnost za SAD odgovorio je:
”U daljnjem širenju atomskog oružja. Još uvijek u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza postoji 600 tona atomskog materiala koji nije na sigurnom. On bi mogao doæi u ruke teroristima. Ovaj predsjednik je nažalost u dvije godine nakon 11. rujna 2001. manje toga materijala sklonio na sigurno nego mi demokrati u dvije godine prije 11. rujna.”
Bush, koji je s vremenom postajao sve nekoncentriraniji i djelovao umorno, ustrajao je u tvrdnji da su pod njegovim vodstvom porasle šanse za mir u svijetu. A nakon suèeljavanja oba tabora su se proglasila pobjednicima. Neutralni promatraèi ipak drže da je Kerry barem u stilu ostvario malu prednost.