Puno stoljeće "Ellie u spavaćici"

1910. je Charles Robinson Sykes još bio mlad umjetnik koji je tek završio svoje školovanje na londonskoj Royal College of Art. Jednog dana je dobio pismo od svog prijatelja, Claude Johnsona koji je vodio proizvodnju tvornice Rolls-Royce Motor Cars i koja je osnovana tek nekoliko godina ranije, 1904. U njemu ga moli da razmisli o maskoti, figurici koja bi ubuduće krasila poklopac hladnjaka automobila tvornice kojom upravlja, kako mušterije na hladnjak ne bi stavljale figure "neprikladne" za automobil koji je već tada težio privući najizbirljiviju publiku i koji je zato tražio nešto "primjereno, uznosito i ljupko".

Romantika na čepu hladnjaka

Jer čep hladnjaka je u to vrijeme još bio neophodni dio automobila kroz kojeg je često trebalo dolijevati vodu za hlađenje motora. Zato je Rolls Royce isprva proizvodio automobile sa čepovima bez ikakvih ukrasa, ali se baš tih godina se proširila moda na taj čep pričvrstiti kojekakve ukrase, prema ukusu vlasnika. Prijatelj iz Rolls Roycea je imao na umu figuricu koja bi nalikovala glasovitoj skulpturi Nike sa Samotrake, ali Sykes je težio stvoriti "nešto ženstvenije".

Jer mladi umjetnik je već načinio jednu figuricu za njihovog zajedničkog prijatelja, plemenitog Johna Waltera Edwarda Douglas-Scott-Motnagaua, također zaljubljenika u automobilizam i izdavača časopisa The Car. Njegova "tajna" ljubav je bila njegova privatna tajnica Eleanor Velasco Thornton, ali brak sa osobom iz "nižih krugova" za tog lorda nije dolazio u obzir za njegovu obitelj, tako da se oženio s plemenitom Cecil Victoria Constance. Ipak, ljubav je potrajala i nakon vjenčanja pa je Sykesa zamolio skulpturu njegove Eleanor da barem krasi hladnjak njegovog Rolls-Roycea. Ta, prva izvedba je bila nešto drugačija: figurica je jednom rukom držala prst pred ustima, ne toliko da pokaže tišinu motora skupog automobila - nego da ukaže na tajnost njihove ljubavi. Zato se i skulptura zvala "Šapat".

Slavna karijera - i tužni kraj ljubavi

Direktor proizvodnje Rolls-Roycea je bio oduševljen drugom verzijom skulpture Eleanor Thornton koju je Sykes predstavio 9. veljače 1911. i koja od onda krasi hladnjak ovih ekskluzivnih britanskih automobila, (mada je kasnije, za puritansko američko tržište, rađena inačica u kojoj je Emily malo više nagnuta - kako bi sakrila golu nogu). Isprva se figurica zvala "Spirit of Speed" (Duh brzine) da bi brzo dobila svoje ime "Spirit of Ecstasy" (Duh ekstaze) koje nosi i danas. Nadimaka je imala mnogo - Emily, Silver Lady, u Americi je zovu Flying Lady, a oni koji su znali ljubavnu priču između lorda i tajnice ponekad su figuricu zvali i "Ellie in her Nightie" (Ellie u njenoj spavačici).

I na kraju, kao što se obično kaže, sve priče o pravim ljubavima su tužne: prava Emily nije doživjela svoju svjetsku slavu. Poginula je putujući na brodu SS Persia kojeg je 30. prosinca 1915. torpedirala njemačka podmornica kod Krete. Niti osnivačima tvornice Rolls-Royce se ta figurica nije osobito dopala: Charles Rolls je u vrijeme izbora maskote bio već mrtav (umro je nedugo prije toga, 12. srpnja 1910.), a na privatnom automobilu Frederick Henry Roycea - nije bilo nikakve figurice na hladnjaku.

Autor: A. Šubić (Rolls-Royce, dpa, Reuters)

Odg. ur.: N. Kreizer