1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Quo vadis, Afrika?

Stefanie Duckstein29. lipnja 2005

Idućeg tjedna u škotskome Gleneaglesu održat će se susret na vrhu skupine G8 – sedam najvećih industrijskih zemalja svijeta i Rusije. Središnja tema razgovora bit će Afrika, za koju bi 2005. trebala biti godina gospodarskog uzleta.

https://p.dw.com/p/9ZGS
Šefovi država ili vlada skupine G8 raspravljat će o razvojnim poticajima za Afriku.
Šefovi država ili vlada skupine G8 raspravljat će o razvojnim poticajima za Afriku.Foto: AP

Dokument u koji zemlje članice skupine G8 polažu veliku nadu je „Akcijski plan za Afriku“. U toj akciji „spašavanja“ afričkog kontinenta sudjeluje i Savezna Republika Njemačka. Opunomoćenica kancelara Gerharda Schrödera Uschi Eid u Berlinu je akcijski plan predstavila javnosti.

Big push, big money ili nešto treće

Gdje leži ključ za razvoj Afrike? Je li to „big push“ – „veliki potisak“, kojeg mnogi očekuju od svjetskoga gospodarskog summita idućeg tjedna u Škotskoj? Leži li u povećanju iznosa novčanih sredstava, kao što to zahtijeva britanski premijer Tony Blair? Ili odgovornost u prvome redu počiva na politici i gospodarstvu samih afričkih zemalja? Opunomoćenica saveznog kancelara za sastanak skupine G8 Uschi Eid hvali poglavito afričke samoinicijative koje će na odgovorajući način biti i nagrađene: „Uvjerena sam kako će kancelar jasno dati do znanja da će savezna vlada obnoviti novosklopljeno partnerstvo s Afrikom i da će i dalje sklapati partnerstva s reformski orijentiranim zemljama, a to znači i više novca za one koji provode te reforme koje su ut­vrđene NEPAD-om.“

NEPAD – novo partnerstvo za razvoj Afrike – je inicijativa država Afričke unije osnovana 2001. godine. Prema tom planu orijetiraju se zemlje članice skupine G8 kada se radi o razvojnim poticajima. Njemačka, na primjer, financira dva centra za mirovna nastojanja u Gani i Keniji. U njima se vojnici i civili obučavaju za mirovne misije u zapadnoj te istočnoj Africi. „Cilj je jačanje regionalnih organizacija“, ističe Uschi Eid. A ogromno značenje obuke takvih kapaciteta ogleda se već u kriznoj pokrajini Darfuru.

Rješenje nije (samo) u novcu

„Rješenje nije samo u masovnom povećanju iznosa novca za razvojnu pomoć. Uschi Eid time žestoko proturječi Tonyju Blairu. Prema volji britanskoga premijera ukupni iznos novca za razvojnu pomoć, koji se trenutno godišnje izdvaja za Afriku, trebao bi se do godine 2010. udvostručiti, a do 2015. čak i utrostručiti.

„Dominantni diskurs u razvojnopolitičkoj raspravi, kojega zastupaju britanski ministar financija i britanski premijer, jest kako nam je sada vrlo brzo potrebno udvostručenje razvojne pomoći, čime bismo hitro riješili sve probleme u Africi. Ja tome ne mogu dati načelnu podršku. Bez snažnih ustanova, bez dobrih kapaciteta, dakle i bez profesionalnosti i stručnjaka, udvostručenje pomoći na određenim sektorima nema osobitog smisla. Samo se po sebi razumije da želimo udvostručiti iznos novca. No, ono najprije mora voditi provedbi reformi na određenim sektorima“, rekla je Uschi Eid.

Pozitivan primjer reformi: međudržavna kontrola

A slučaja provedbe reformi u zemljama Afrike je bilo. Često navođeni pozitivan primjer je „African peer review mechanism“ pri kojemu se afričke države međusobno ocjenjuju glede vođenja vladinih poslova ili korupcije.

Uschi Eid: „Ranije, prije 12 ili 15 godina, nikada se nije čulo da je jedna afrička država kritizirala drugu. O tome da se neka zemlja otvorila i rekla: dođite k nama, analizirajte nas i promatrajte kakve pogreške radimo, da i ne govorimo. Taj formalizirani međusobni proces evaluacije je posve novi, inovativni put te način rje­šavanja problema na afričkom kontinentu. Mi kao Savezna Republika Njemačka smo poticali taj izvorni afrički put, a masovno ćemo poticati i zemlje koje budu slijedile peer review mehanizam.“

NEPAD se nada idejama i prijedlozima Zapada

No, gdje ima pohvale, ima i ukora. Samo su se 23 od 56 afričkih država priključile peer review konceptu. Najnoviji događaji u Zimbabveu, gdje je vlada nasilno uništila naselja siromašnih, bude malo povjerenja u tu inicijativu. Stoga si predstavnici
NEPAD-a moraju dozvoliti kritička pitanja o snazi i učinkovitosti takvog kontrolnog mehanizma. Wiseman Nkuhlu, direktor NEPAD-ovog tajništva, žali zbog takvih prilika te se nada pojašnjenju na summitu skupine G8 u Gleneaglesu: „Doista, African peer mehanizam nisu potpisale sve afričke države. Zimbabve se protivio i nije želio sudjelovati u tom postupku. Južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki vrlo se zauzeo u pregovorima s predsjednikom Zimbabvea. No, sva su nastojanja bila uzaludna... Stoga se NEPAD nada dobrim idejama i prijedlozima zapadnog svijeta.“