Radio "samo za djevojke"

Pola jedan je popodne. „Banat va bas“ je upravo počeo emitirati. U studiju sjede Lina i Randa. Petnaest im je godina i vode emisiju „Ja još idem u školu“. Danas se govori o ljubavnim vezama. Voditeljice su se raspitivale i utvrdile da gotovo sve djevojke u njihovom razredu imaju dečke. Mora li to biti već u toj dobi? Randa misli da ne mora.

Rješavanje problema s ljudima

Radio za djevojke ne izvještava samo o činjenicama nego pita što se krije iza toga. Studentica May Abu Zeid vodi više emisija. Jedna od njih zove se „Ja to više ne mogu izdržati“. Tu se govori o dobacivanju na ulici, odnosima u obitelji, zastarjelim idejama u vezi s udajom: „Razgovaramo s djevojkama, ali i sa starijim muškarcima i ženama. Tako tražimo rješenje problema. Nastojimo ga riješiti s ljudima, a ne nudimo idealistička rješenja koja nemaju veze s realnošću.“

Razvijati razmišljanje

Slušatelji se javljaju elektronskom poštom ili telefonom i uključuju se u raspravu. Radio je počeo emitirati početkom srpnja ove godine od podne do večeri i već ima 25.000 slušatelja. Osnivačica radija je dizajnerica Amani al Tunsi. Uzela je kredit, iznajmila dvosobni stan i s prijateljicama počela praviti radio. Studio je zapravo samo kompjutor s priključenim mikrofonom i programom za obradu priloga. Ali, ciljevi su puno veći, pojašnjava voditeljica May: „Želimo razvijati razmišljanje djevojaka, zato moramo rješavati njihove probleme. Ako želim da djevojka radi, da je ambiciozna i pravi karijeru, onda se moram pobrinuti da ona može bez pratnje i bez straha izaći na ulicu.“

Emisija i za mladiće

May naglašava da i one djevojke koje se žele udati i postati domaćice moraju razvijati svoje razmišljanje kako bi ispravno odgajale djecu. Ona i 30-ak djevojaka koje rade na programu želi da nova generacija djevojaka i mladića bude ravnopravna, a ne da djevojke služe muškarce. Za te ideje su pridobile i nekoliko dječaka: „Imamo i deset mladića, jer svi koji su čuli za naš radio mislili su da smo mi protiv mladića ili muškaraca. Zato sad imamo i emisiju koja se zove „samo za dečke“.

„Neka mladići gledaju u pod“

Hadil Amin je studentica, dvadeset joj je godina, na glavi ima šarenu maramu, u trapericama je i majici dugih rukava. Nije izazovno odjevena pa ipak joj na sveučilištu i kad ide ulicom dobacuju. Kako je onda tek s djevojkama bez marame: „Ne želimo da ovdje bude kao u Saudijskoj Arabiji. Djevojka može obući što hoće, majicu kratkih rukava ili što drugo, Mladići se moraju znati ponašati, neka gledaju u pod. Nitko ne smije kažnjavati djevojke zato što nose kratke stvari. To se nikoga ne tiče. Isto kao što muškarac može obući što hoće, to može činiti i djevojka.“

A s obzirom da mladići koji nemaju što raditi i ne snose nikakvu odgovornost brzo dođu na loše misli, osnivačica radija je i njih zaposlila: „Naša kampanja se zove „Nema nezaposlenosti“. Pokazujemo ljudima kako se mogu natjecati za neko radno mjesto, kako mogu naći posao. Već mi se javilo 500 slušatelja da su tako našli posao. A kad je tako imam dojam da mi ne nedostaje ništa u životu. Onda uzmem nekoliko slobodnih dana.“