Radionica novih književnih nada

Organizatori znaju kako da prenesu zanat pisanja - i očito su sretne ruke pri izboru stipendanata. U svakom slučaju, mnogi koji su pohađali ovu radionicu, uspjeli su se istaći u književnom svijetu.

Svi oni koji su dospjeli u Literarni kolokvij, zapravo već imaju teži dio iza sebe: jer onda je njihov tekst i ekspoze jedan od najviše deset koji je prošao odabir između 300 djela koliko ih obično stiže nezavisnom žiriju. U tom slučaju, četri mjeseca dobivaju stipendiju kako bi u miru mogli pohađati Radionicu: "Naravno da je moguće nadugačko govoriti o vlastitim kriterijima. Činjenica jest da ih ima toliko i da su toliko složeni i isprepleteni da se i nakon 40 godina lektire, najviše možete pouzdati u jednostavne pojmove kao; da vas je djelo ponijelo, da vas je zainteresiralo, pogodilo - da se to može uzeti kao znak za kvalitetu."

Što u vašem tekstu drugi pronalaze

1997. su Burkhard Spinnen i berlinska autorica Katja Lange-Müller otvorili prvu Autorsku radionicu Literarnog kolokvija. Nakon što je Spinnen neko vrijeme bio gost profesor na Njemačkom literarnom institutu u Leipzigu, vratio se u Berlin. Od listopada do prosinca se raspravlja o tekstovima na kojima sudionici radionice upravo rade: "Tekstovi, literarni tekstovi su metaforična zdanja. Oni uvelike žive od svoje višeznačnosti. Ta višeznačnost se ogledava u recepciji, u različitom čitanju teksta. Taj drugi način čitanja se vraća autoru kojem može pomoći bolje procijeniti, koliko široko želi postaviti ono što piše."

Uči se razgovor sa samim sobom

Uobičajena je predodžba o pisacu kao usamljenom radniku, posvećenom samom sebi i svom radu. Nakon razgovora u radionici može znati, da li njegovo djelo - kada ga drugi čitaju - doista djeluje tako kao što je htio. Ili pak da napisano izaziva sasvim neočekivane ili neželjene osjećaje i asocijacije. "Mislim da se uči razgovarati sa samim sobom. Uči se primjeniti metode kako bi taj razgovor sa samim sobom o tekstu, dobio još različitih glasova. A taj razgovor sa samim sobom je najveća unutrašnja stvaralačka snaga autora."

Cilj radionice je potaći razvoj autora - nipošto proizvodnja autora za posao sa pisanom riječi i pokazati im, što se na tržištu knjiga dobro "prodaje". Sudionici radionice donose nešto posve svoje i baš se na tome radi od susreta do susreta: "Posljednjih godina, rasprava o tekstu je prestao biti nekakav egzotični postupak. Recimo to tako: uloga genija više nema tako prevladavajući uticaj i uvelike se proširilo uvjerenje kako se to može naučiti."

Stare teme su vječite teme

Ali i voditelje radionice iznenađuje činjenica da se doista dobri tekstovi zapravo uvijek vrte oko sasvim starih tema: usamljenost nasuprot sigurnosti, ovisnost, predestiniranost, sudbina, ljubav, gubitak. Stare, ljudske teme koje dobivaju novo ruho od mladih i još nepoznatih autora.