1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

150611 Entbürokratisierung

17. lipnja 2011

Njemački građani i poduzetnici se stalno ljute zbog besmislenih zakona i propisa. No, to nije samo razlog za ljutnju, nego često i puno košta. Zato je 2006. godine objavljen rat birokraciji.

https://p.dw.com/p/11c7Z
Zastavica Help u masi papira
Gušenje u bespotrebnim zakonima košta milijardeFoto: Fotolia/aldegonde le compte
Hrpa fascikla na stolu
Na stotine besmislenih propisaFoto: fotolia

Savezna vlada je osnovala radnu skupina čija je zadaća ispitivanje smisla i troškova provedbe pojedinih zakona. Kada je ta skupina pod službenim nazivom "Kontrolno vijeće za norme" počela s radom, izračunala je da bi se ukidanjem besmislenih propisa moglo uštedjeti 50 milijardi eura godišnje. Ovih dana su objavljene prve bilance iz kojih proizlazi da je na inicijativu Kontrolnog vijeća za norme već sada ukinuto 22 posto nepotrebnih propisa.

Upravo je nevjerojatno što je sve u Njemačkoj bilo uređeno zakonom, kaže profesor Volker Wittberg iz Nacionalnog centra za troškove birokracije: "Na temelju smjernice Europske unije postojala je obveza da općine navedu broj ruža, korabe i afričkih ljubičica, dakle da svake godine podnesu izvješće o tome koliko tih biljaka raste na njihovom području."

Tri radna mjesta za kontrolore pločnika

Naravno, najprije se pokušalo utvrditi kako je uopće došlo do toga da se donesu takvi propisi. Ako se nije mogao pronaći neki razuman razlog, odredbe su ukidane. Primjera ima na tisuće. Recimo, bilo je propisano da građani moraju vlastima prijaviti kada čiste fasadu ili pločnik pred kućom, da vlasnici malih zalogajnica moraju imati određeni broj parkirališta za goste ili da su gradske vlasti pokrajinskim vlastima dužne podnijeti izvješće o broju postavljenih ili uklonjenih prometnih znakova. Radna skupina je izračunala da te i slične besmislene odredbe gradove koštaju 400 milijuna eura i osam milijuna radnih sati godišnje. I njemačke tvrtke nisu pošteđene bespotrebne birokracije. Kod njih su do sada utvrđene 153 obveze javljanja različitih podataka koji nikome nisu potrebni, a čije prikupljanje tvrtkama prouzrokuje puno posla i troškova. Na intervenciju radne skupine uklonjen je velik dio tih obveza. To je za tvrtke značilo uštedu od 18 milijardi eura.

Ruže
Europska unija je željela znati koliko ruža raste u svakoj općiniFoto: picture alliance/dpa

Profesor Volker Wittberg već dugo proučava procese u kojima nastaje bespotrebna birokracija. On kaža da je uzrok u tome što država pokušava svima udovoljiti: "Na primjer, grad Bielefeld zapošljava tri osobe koje kontroliraju pločnike. One hodaju po gradu i registriraju klimave ploče. Postavlja se pitanje je li to potrebno. No, ako se vama dogodi da se popiknete na takvu ploču i strgate nogu, s pravom se pitate zašto je ta ploča bila klimava. Naravno, svi drugi se pitaju kako se uopće dođe na ideju zaposliti kontrolore pločnika na puno radno vrijeme."

Vratiti povjerenje građana

Edmund Stoiber
Edmund Stoiber se u EU bori protiv birokracijeFoto: picture-alliance/ dpa

Budući da se u međuvremenu 80 posto zakona u Njemačkoj donosi na inicijativu Europske unije, i u Bruxellesu postoji osoba zadužena za smanjenje birokracije. Tu dužnost obavlja bivši bavarski premijer Edmund Stoiber. On ima vlastitu radnu skupinu koja je podređena direktno predsjedniku Europske komisije Joseu Manuelu Barrosu. Na inicijativu Edmunda Stoibera je od 2008. godine, kada je preuzeo tu dužnost, do danas ublaženo nekoliko stotina propisa. To je donijelo uštedu od 40 milijardi eura, ali promjenu u načinu razmišljanja, kaže bivši bavarski premijer: "Vlasti su postale osjetljivije i znaju da se na njih gleda kao na birokratsku neman te da moraju barem djelomično ispraviti taj dojam u javnosti. Moja je motivacija pomoći u poboljšanju slike o Europi, koja je kod njezinih građana bila djelomično narušena zbog birokratizacije."

No, Edmund Stoiber upozorava da je procedura za promjenu besmislenih propisa još uvijek prespora: "Kada Europska komisija nešto odluči, pa dok onda o tome odluči Europski parlament, često prođe i do tri godine. A onda ta ista stvar mora proći i kroz Europsko vijeće, gdje procedura često potraje i godinu dana. To se sve mora ubrzati. Ako zakonodavna procedura traje godinama, jasno je da ljudi gube povjerenje u europske instance."

Autor: Wolfgang Dick/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: Z. Arbutina