Razgovor sa Zrinkom Cvitešić, najboljom glumicom 11. SFF-a
5. rujna 2005Nakon što je objavljeno da je najbolja glumica 11. sarajevskog filmskog festivala Zrinka Cvitešić, koja u Hribarovoj ekranizaciji romana Ante Tomića tumači ulogu udovice Tatjane, redatelj je izjavio kako se do Zrinkine izjave ne može doći, jer potresena sretnom viješću «negdje plače». Pitao sam Zrinku je li istina da je svoju prvu veliku glumačku nagradu doživjela tako emotivno.
«Da, ja sam još dugo, dugo plakala i još uvijek sam, moram priznati, u šoku i uopće mi nije jasno da sam to ja dobila tamo neku nagradu, i to izgleda vrlo bitnu nagradu. Svima je to bio šok, jer apsolutno nitko nije niti spominjao da bih baš ja mogla dobiti nagradu, jednostavno je takvo okružje vladalo i u samoj ekipi. Pogotovo zbog činjenice da je Marija Škaričić dobila tu nagradu prošle godine. S druge strane svi smo toliko priželjkivali da film dobije neku od nagrada, baš zbog svih problema koji su pratili film. Toliko smo ga konačno željeli vidjeti na platnu.»
Iskrena i autentična ostvarenja
Uz «Muškarca bez brkova» u Sarajevu je Hrvatsku predstavljao i film Ognjena Sviličića «Oprosti za kung-fu», a oba ostvarenja publika je prihvatila fantastično. Zanimalo me je zašto, prema njezinom mišljenju, hrvatski film, čini se, ima bolju prođu u Bosni i Hercegovini, nego na domaćem terenu.
«Ono što su u Sarajevu govorili i novinari i kritičari bilo je to da se iz Hrvatske očekivao neki film u kojem će se Hrvati konačno prestati sramiti onoga što jesu i pokazati nešto iskreno i autentično. To se na svu sreću dogodilo i Sviličiću i Hribaru koji su uspjeli napraviti takve filmove. A to su Sarajlije naravno i prepoznali.»
Zanimljivo je da Cvitešić do sada nije pogledala niti jedno svoje filmsko ostvarenje i to iz dva razloga: «Prvi je što sam užasni perfekcionist i ne mogu podnijeti da nešto što mi se eventualno neće svidjeti, ne mogu popraviti, a znam da ću to uvijek naći, a drugi je što se bojim da onaj feeling koji sam imala na snimanju neću vidjeti u istoj jačini na ekranu.»
Kako onda radiš na sebi? Slušaš kritike svojih kolega i novinara…?
«U principu svakoj ulozi pristupam drugačije. Na ovoj ulozi sam užasno puno radila i to mi je bila dosad najteža. Hribar mi je dao fantastičnu priliku, no imala sam strašnih problema, jer ne poznajem ljude Dalmatinske Zagore, njihov način razmišljanja, života, jezik… Stoga sam žrtvovala prošlo ljeto i nastojala, uz pomoć glumca Vedrana Mlikote, hoditi tim prostorima, selima poput Zagvozda ili Prkosa, družit se s ljudima, ulazit im u kuću, sjediti s njima i slušati životne priče.»
Zbog «ludila» završila u bolnici
Kako je i moja sugovornica spomenula na početku razgovora, film «Što je muškarac bez brkova» pratio je niz problema. Prikazivanje filma je pod sudskom zabranom zbog spora između redatelja Hribara i suradnika na scenariju Renata Baretića i Ivice Ivaniševića pa je sarajevska projekcija održana na Hribarovu odgovornost, a nastup tog filma na pulskom festivalu nije se niti dogodio, jer kopija nije bila gotova na vrijeme. Spomenute situacije tom su ostvarenju već osigurale podosta medijskog prostora i svaki, pa i negativni publicitet, diže potencijalnu gledanost, no zbog zasad neriješenih sporova još se ne zna kada će «Muškarac bez brkova» zaigrati u hrvatskim kinima.
«Ja sam vidjela koliko me je sve to skupa koštalo. I Pula i sve što se oko toga događalo. Cijela je ekipa bila jako potresena i šokirana. Ja sam završila u bolnici nakon Pula film festivala jer, sam poludjela od svega toga. Ja se iskreno nadam da će se nakon fantastičnih reakcija sarajevske publike sve komplikacije riješiti, da će film doći u hrvatska kina i da će hrvatska publika konačno vidjeti svoj film koji je negdje dobio i neku veliku nagradu», poručila je na kraju razgovora osvajačica nagrade za najbolju žensku ulogu Sarajevo film festivala Zrinka Cvitešić, kojoj nam još jedino preostaje čestitati.