Razvodnjena deklaracija UN-ove 60. opće skupštine
14. rujna 2005
«Preferirao sam puno snažniji jezik u pojedinim dijelovima teksta, no bilo je vlada koje nisu bile spremne na potreban ustupak. I dopustite mi da iskreno kažem, bilo je i onih koji su sve htjeli omesti», izjavio je rezignirano UN-ov glavni tajnik Kofi Annan. Deklaracija je trebala biti kruna 60. opće skupštine Ujedinjenih naroda, no Sjedinjene su Države kratko prije summita iznijele na stotine amandmana, što je ostale zemlje ohrabrilo da i same iziđu sa svojim prijedlozima. Tri tjedna pregovaranja oko milenijskih ciljeva bila su uzaludna, a sporne su bile i točke koje se odnose na suzbijanje terorizma, sigurnost i uspostavu stalnoga Vijeća za ljudska prava. Još uvijek nije jasno na koji će se način birati to tijelo te koje kriterije države moraju ispuniti za članstvo u njemu.
Odgođene su i sve odluke o reformi UN-ovog Vijeća sigurnosti, a cilj da se razvojna pomoć zemalja donatora do 2015. poveća za 0,7 posto bruto društvenog proizvoda na inzistiranje SAD-a neće biti proglašen obvezujućim za sve. Nije postignut ni dogovor oko opće prihvaćene definicije terorizma, a i kod pitanja razoružanja iz završnog su dokumenta izbačeni mnogi dijelovi. «Pitanje razoružanja je ostalo i na tome i dalje moramo raditi. Kada je riječ o sitnom naoružanju i minama, o tome će se posebno morati govoriti», izjavio je Jan Eliasson koji predsjedava 60. općom skupštinom Ujedinjenih naroda.
«Svakih 30 sekundi, dok budemo raspravljali, u Južnoj će Africi neko dijete umrijeti od malarije. Siguran sam da ćemo za vrijeme ovog našeg sastanka čuti te njihove glasove. Ne smijemo zaboraviti da je ovaj summit prvenstveno summit posvećen milenijskim ciljevima za razvoj. Provedba tih zadaća bio je razlog zašto je ovaj summit sazvan», podsjetio je Eliasson. No, sudeći prema deklaraciji koju će šefovi država i vlada te njihovi predstavnici potpisati u petak, za mnoge će on predstavljati razočarenje. Njemački veleposlanik pri UN-u Gunter Pleuger naglašava: «Tekst sigurno ne ispunjava sva očekivanja koja su izaslanstva imala, ali dokument odražava ono što je moguće dogovoriti između 191 zemljom članicom.»