Strick-Tick erobert den öffentlichen Raum

Spomenik lučkom radniku sjaji se na suncu uz rijeku Majnu. Bez ikakvog „pokrivala“ na sebi. No ne zadugo. Koji potez iglom, koji čvorić na lijevoj, koji na desnoj nozi i gotovo – gradska figura nosi šarene čarape. Frankfurtska grupa „Strick Puttis“, pripadnici takozvane „pleteće gerile,“ kod kuće priprema ručno izrađene komade odjeće te ih postavlja na gradske statue. Cilj ovog pokreta jest gradu podariti nove boje i prošarati ga pletivima raznih uzoraka.

„Stricktik“, vjerni sljedbenik ovog pokreta, svojim pletenim kreacijama prekriva i semafore, lampe i klupe u parkovima. No u skladu s gerilskim manirama želi ostati anoniman, stoga je njegovo lice prekriveno maskom, koju je naravno sam ispleo. Već od siječnja ove godine ulicama Njemačke zavladala su pletiva grupice aktivista koji se popularno nazivaju „pleteća gerila“. Njihova domena je za sada područje Rajne i Majne, gdje ostavljaju svoje šarene, vunene tragove. Misija glasi: učiniti grad što ugodnijim i toplijim, prebojiti hladne i sterilne tonove gradskih ulica šarenilom koje će izmamiti osmijehe na lica građana.

Kome grad pripada?

Ono što na prvi pogled izgleda kao čista zabava ipak ima svoju političku pozadinu. Verena Kuni, profesorica za vizualnu umjetnost na Institutu za pedagogiju umjetnosti pri Goetheovom Sveučilištu u Frankfurtu ukazuje na prosvjednu nit ovoga gradskog pletiva: „Radi se o nekoj vrsti opuštanja gradske atmosfere.“ Ako prolaznici sami postanu opušteniji i počnu primjećivati svoj okoliš, tada će i oni postupno primijetiti i doći do zaključka da uvijek postoji neka alternativa ustaljenim pravilima. Ovo nije samo jedan zabavan potez iglom. Za Kuni ovo oplemenjivanje gradskih ulica pletivom neizbježno nameće pitanje: Kome grad pripada i tko ima pravo uređivati gradski prostor?

Kad se male ruke slože …

No, na ovo pitanje takozvane „pleteće gerile“ poput „Striktika“ i „Strick Puttisa“ ipak nemaju odgovor. Ono što njih motivira je želja za uljepšavanjem gradskih ulica i veselje koje im pletenje pričinja. Moto glasi: Bacimo se na vunu! Tako se ovi „pletoljupci“ redovito sastaju da bi u zajedničkom radu realizirali što kreativnije ideje. Svatko je dobrodošao u ovu malu zajednicu i svakoga se potiče da izloži vlastite uratke po gradskim semaforima, stupićima uz cestu ili pak stablima. Preko Facebooka dogovaraju se novi susreti te prikazuju fotografije najnovijih pletenih kreacija.

Ovaj pokret u biti potječe is SAD-a. Magda Sayeg, na glasu kao majka pokreta uličnog pletenja, imala je svojedobno trgovinu vune. Ovakvim malim akcijama na javnim površinama pokušavala je jednostavno promovirati svoj biznis. Profesorica kulturnih znanosti Verena Kuni smatra da je ulično pletenje u stvari vrlo širok pojam. Tako se mogu naći različite parole poput „više cvijeća manje smeća“ do jasnih političkih poruka.

Više od modnog trenda

„Iza ovog 'streetart'-aspekta skriva se želja za samostalnim angažmanom. Već nekoliko godina iznimno su popularni projekti po principu 'uradi sam' kao i oni koji se tiču gradskog i gerilskog vrtlarstva te urbanih farmi. Sve su to aktivnosti koje nailaze na brojni odaziv, posebice u velikim gradovima. Pletenje je samo jedan dio gerilskog trenda“, kaže Kuni. „Ova aktivnost ima elemente povlačenja u vlastite dimenzije. Čovjek jednostavno nekad ima potrebu povući se iz civilizacije u drukčiji svijet, koji je baršunast i pahuljast, u jedno vrijeme u kojemu su stvari zadržale svoju kvalitetu, gdje čovjek sam svojim rukama, izrađuje predmete.“ Istodobno, kroz nove tehnike ručnog rada obnavlja se staro znanje, stare vještine kojima su vladale već i naše bake. „Također se mnogo nauči o procesu proizvodnje“, nadodala je Kuni i tako čitavu stvar opet povezala s političkim kontekstom.

Za ovu znanstvenicu je trend „oplitanja“ kvartova i gradova mnogo više od samo još jednog modnog hira. Iza svih ovih ukrašenih svjetiljki, prekrivenih stupića i s ljubavlju ukrašenih stabala skriva se jaka želja za stvaranjem. „I to što pletivo na kraju nije ispalo savršeno, što je šav malo krivudav i očice možda neprecizne, upravo to mu daje šarm.“ Tako nestaje svaka prepreka koja bi ljude eventualno odgovorila od sudjelovanja u jednom ovakvom projektu. Uz parolu „Učinimo naš grad šarenim“ građani sa smiješkom na licu privezuju vlastite pletene rukotvorine na sive stare gradske satove i stupove, darivajući svome gradu jednu topliju, veseliju i poletniju nit.

Autor: Bianca von der Au / Lea Talijančić
Odg. urednik: Anto Janković