Richterov pečat na kölnskoj katedrali

Jedan od najvećih živućih njemačkih umjetnika, 74-godišnji Gerhard Richter do tada bi, naime, trebao završiti monumentalni vitraj na njoj, koji će se sastojati od 11250 šarenih komadića stakla. Richterov prozor na katedrali neće se moći previdjeti. Površina je to, naime, od 110 četvornih metara – dakle, tlocrt ovećeg stana. Ta ogromna površina sastoji se od tisuća stakalaca u 80 tonova boja.

Značajan doprinos suvremene umjetnosti

Osoba koja odlučuje o vizualnom identitetu kölnskog arhitektonskog dragulja, Barbara Schock-Werner oduševljena je i tvrdi: «Taj prozor bit će značajan doprinos suvremene umjetnosti koelnskoj katedrali.» 74-godišnji kölnski slikar napravit će apstraktni, moderni prozor u boji na kojem neće biti oslikan neki biblijski motiv. To je bila vrlo hrabra odluka, s obzirom da će stajati uz klasične srednjovjekovne vitraje. Novi prozor bit će napravljen na južnom poprečnom brodu crkve na mjestu originalnog prozora uništenog u Drugom svjetskom ratu. Na tom je mjestu do sada stajao jedan ornament iz 50-ih godina prošlog stoljeća, s gotovo potpuno prozirnim staklom. No, on je propuštao previše svjetla. «Za mene je bilo najvažnije da se ovaj prozor uklopi u ciklus ostalih povijesnih prozora, prije svega s bojama», rekao je umjetnik.
Gotovo 157 metara visoka katedrala Richterovim će prozorom dobiti natrag jedan karakteristični element gotske sakralne građevine. Jer, još puno prije tiskanja prve knjige, crkveni su prozori imali funkciju, mogli bismo reći, «biblijske televizije», a istovremeno su bili i metafora za nebeski Jeruzalem. Svjetlo nebeskog grada Jeruzalema tako je obasjavalo katedralu i srca ljudi. Gerhard Richter nije uključio u svoj prozor taj narativni aspekt crkvenog vitraja – na njemu nema svetaca, evanđelista, apostola, scena rođenja, bijega iz Egipta - on se sastoji samo od apstraktnih šarenih staklenih ploha.

Veliko umjetničko djelo

Tkogod ima malo smisla za umjetnost, mora priznati da je to sjajno. Na pitanje, ima li njegov vitraj motivski veze s religijom, umjetnik uvijek škrt na riječima, odgovara filozofski: «Oh, to je teško reći. Umjetnost uvijek ima veze s tim.» Richter je već često radio staklene površine za različite zgrade poput one Hypo-Banke u Düsseldorfu iz 1991. Kölnski umjetnik nije slučajno dobio Kulturnu nagradu njemačkih katolika. U njegovim se djelima često pojavljuju kršćanski simboli i križevi, no do sada nikada nije radio na nekoj sakralnoj građevini. Nakon jednobojnih slika s početka 60-ih godina, Richter je imao fazu slika šarenih mrežastih struktura. Ti su uzorci bili depersonalizirani, serijski izvedeni, po uzoru na kataloge s uzorcima u trgovinama boja i lakova. Staklene pločice na prozoru katedrale nisu poslagane prema intenzitetu tonova, već ispunjavaju prozor poput mora šarenih mrlja u obliku kvadrata površine 9,4 puta 9,4 centimetara. «Poredak pojedinih boja je slučajan, polovicu je prema principu slučajnosti posložio kompjuter, ali ne tako očito da je lijeva stana odraz desne. Ipak je to nešto složenije», objasnio je Richter. Njegov stakleni prozor nema početka ni kraja. Ukazuje na prostor oko njega, nastavlja se u promatračevoj mašti i svjetlu. Richterov crkveni prozor veliko je umjetničko djelo i nema nimalo dvojbe da će on dodatno pojačati magnetsku moć kölnske katedrale. S UNESCO-ove crvene liste ugroženih spomenika kulture ona je konačno skinuta sredinom srpnja, a svojim novim ukrasom uvrstila se već sada na listu svjetskih znamenitosti moderne umjetnosti.