Rok istječe, nikome ništa?

Do kraja travnja, Iran bi trebao prekinuti obogaćivanje urana, zatražilo je Vijeće sigurnosti krajem ožujka. Teheran ne samo da nije udovoljio tom zahtjevu nego planira i povećanje proizvodnje obogaćenog urana a jučer su iranski dužnosnici jasno dali na znanje da ih ne zanima nikakav ultimatum. Logično bi bilo da sada uslijede neki konkretni koraci Vijeća sigurnosti – na primjer sankcije, ali taj scenarij malo je vjerojatan.

Iranski se predsjednik, tvrdolinijaš Ahmadinedžad, retorički već oboružava protiv svaka buduće rezolucije: «Odluke tijela Svjetske organizacije poštivat ćemo samo ako one budu odgovarale međunarodnom pravu i jedino ako budu prihvaćeni naši legitimni zahtjevi.»
Prema međunarodnom pravu, svakoj je državi dopušteno obogaćivanje urana, sve dok ga nadgledaju strani inspektori. Teheran je to do sada uglavnom dopuštao, ali prijeti da će inspektore poslati kućama, ako budu proglašene sankcije. Njih od Vijeća sigurnosti, pak, trenutno ne treba očekivati zbog protivljenja Rusije i Kine, država s pravom veta. Amerika stoga već glasno razmišlja o takozvanoj «koaliciji voljnih», što – premda se za sada spominju samo sankcije – neodoljivo podsjeća na rat u Iraku. Vjerski vođa Irana, ajatolah Hamnei, upozorava SAD: «Mi spadamo u onu vrstu ljudi koji na napade odgovaraju dvostrukom žestinom.»
No, ni iranski režim nije jedinstven. Prvi put nakon Islamske revolucije u najvišim je državnim krugovima došlo do svađe oko pitanja možebitnoga izravnog dijaloga s SAD-om. Obični ljudi već su ionako duboko podijeljeni oko takvog prijedloga.