Romi će napokon postati pravi Europljani

U europskim zemljama u siromaštvu živi približno osam milijuna romske djece. Kako upozorava zamjenica glavne tajnice Vijeća Europe Maud Frouke de Boer-Buquicchio, rasna mržnja ima duboke korijene koji ne mogu nestati preko noći. Ona stoga od svih 46 zemalja članica Vijeća traži bezuvjetnu podršku kod integracije Sinta i Roma u novu Europu. Sljedećih deset godina Europska je unija posvetila upravo integraciji ovih etničkih skupina i u središtu pozornosti bit će njihovo školovanje, zapošljavanje, stanovanje i zdravstvena skrb.

Finska predsjednica Tarja Holonen svojevremeno je potaknula sličan forum koji se odvijao kao finsko-francuski projekt. Finska veleposlanica pri Europskoj uniji Ann-Marie Nyroos od početka je radila na toj inicijativi: «Vijeće Europe osnovalo je radnu skupinu koju sam pratila gotovo dvije godine. To nije bila lagana zadaća, budući da postoje vrlo različita gledišta o manjinskim pitanjima, pa time i Roma», prisjeća se Nyroosova. Konačno je potpisan sporazum između Vijeća Europe i Europskog foruma za Rome i nomade. «Europski forum Roma neovisna je organizacija, neka vrsta nevladine organizacije, ali ima vrlo specifičan status. Forum ima partnerski sporazum tako da može sudjelovati na različitim sastancima Vijeća Europe. S Forumom se konzultira uvijek kada se donose odluke vezane uz Rome, a oni upravo sada biraju svoje predstavnike. Oni će biti iz svake zemlje u kojoj žive Romi i za očekivati je da će se prva plenarna sjednica održati sljedeće jeseni», objašnjava finska diplomatkinja.

Netrpeljivost prema stranome i dalje veliki problem

«Prvi put ćemo postati pravi Europljani», istaknuo je prilikom potpisivanja partnerskog sporazuma predsjednik Foruma za Rome i nomade Rudko Kawczyinski. Romske organizacije aktivno sudjeluju u Forumu i kako kaže, dati glas Romima bio je pravi put. No, jedno ostaje problem u cijeloj Europi, a to je, kako kaže Kurt Holl iz Udruge ROM, «strah ljudi od stranoga». Stari obrasci o lutajućim Ciganima koji kradu djecu odavno su zastarjeli. Nakon proširenja na istok u Europskoj se uniji našlo približno devet milijuna Roma, potisnutih na margine društva. Najveća europska manjina i dalje je izopćena i do njihove integracije ostaje još dug put. O vizijama Sinta i Roma u Europi Holl govori: «Romi sami se smatraju iskonskim Europljanima. Oni nisu sudjelovali u procesima stvaranja nacionalnih država, a da se ne govori o tome kako na njih nisu pristajali. Njihove su veze oduvijek bile daleko izvan granica – njihova je rodbina do danas rasuta po cijeloj Europi. To naravno ima veze i s protjerivanjima koje su doživjeli u svim tim zemljama. Njima je, dakle, stalo da ih se u Europi prizna kao samostalni narod, ali ne u smislu kako su to definirale nacionalne države u 19. stoljeću, a konačno i kako je etnički, rasistički bilo definirano u fašizmu – gdje su naravno Romi i ostale skupine, ostale manjine – Židovi tako i tako – bili izopćeni.»

Zajednički napori europskih država trebali bi smanjiti socijalnu i ekonomsku neujednačenost Sinta i Roma. Godinama se već i u Njemačkoj potiču projekti protiv rasizma i netrpeljivosti prema strancima. Pokrajinska vlada Sjevernog Porajnja i Vestfalije, na primjer, zajedno s obitelji Reinhardt, podupire audio i video produkciju koja dokumentira sudbinu Sinta tijekom nacionalsocijalizma. Obitelj Reinhardt potječe od jedne stare glazbene obitelji, a u srodstvu je i sa slavnim gitaristom Djangom Reinhardtom. Na kompakt-disku kojemu je naslov «Glazba i umjetnost preživljavanja» Markus Reinhardt opisuje kakva iskustva on danas ima kao glazbenik i pripadnik Sinta: «Kao muzičar uvijek si dobrodošao i ljudi se vesele što si tu. Ali, da smo Sinti – s tim počinje kada krenete po ustanovama ili pođete putovati.»