S. Drakulić dobitnica književne nagrade

”Toliko sam često pisala o žrtvama, i kada se stalno njima bavite logično se nametne pitanje tko su ti ljudi koji su sve to činili, tko je zapovjedio te zločine, tko ih je izvršio – Netko mora biti odgovoran za to, netko mora biti kriv.” Tim je riječima prošloga tjedna u Berlinu hrvatska književnica Slavenka Drakulić obrazložila zašto se odlučila napisati knjigu ”Oni ne bi ni mrava zgazili”. Studija ponašanja Haaških optuženika i osuđenika, koje je autorica mjesecima promatrala i pratila u sudnici Tribunala za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije prvo je bila objavljena na engleskom, pa tek onda na hrvatskom jeziku, a austrijska nakladnička kuća ”Zsolnay” knjigu je Slavenke Drakulić pod naslovom ”Keiner war dabei” donijela i na njemačko tržište. Grad Leipzig, pokrajina Saska i Udruženje njemačkih knjižara Slavenki su Drakulić dodjelili ovogodišnju književnu nagradu za europsko razumijevanje uz obrazloženje kako je autorica ukazala na to da su banalnost i zloća veliki europski motivi 20. stoljeća, te je psihologiju terora prikazala kao središnji problem današnjega svijeta. Nagrada će joj, uz 10 tisuća eura, biti uručena 16. ožujka prilikom otvaranja Lajpciškog sajma knjiga. Prije Slavenke Drakulić laureati u Leipzigu – književnici s prostora bivše Jugoslavije bili su Aleksandar Tišma, Bora Ćosić i Dževad Karahasan.

”To je vrlo politična knjiga, a ujednoje i nedvojbeno prepoznatljivo literarno djelo, kaže članica žirija Inge Brudersen. I to ne samo zbog toga što je autorici uspjelo da kod čitatelja izazove refleksije koje se u tom obliku rijetko sreću. Njezini opisi kako preko noći ljudi od susjeda postaju ubojice čitatelje pogađaju neposredno i iznova potiču na razmišljanje da se to i meni samome može dogoditi.”

Tko je čovjek koji je streljao zarobljenike sve dok ga nisu zaboljele ruke? Što se događa kada posve običan mladić svoj ribički štap zamijeni pištoljem i strojnicom? To je zanimalo Slavenku Drakulić. Kako je svojedobno i sama istaknula u jednom intervjuu, u knjizi je pokazala da su patološki tipovi poput Gorana Jelisića samo izuzeci – koji u ratu prvi dođu na svoje. Posebno joj je bilo stalo do toga da opiše transformaciju običnih ljudi u zločince pod utjecajem posebnih okolnosti – što je posebno dojmilo i Kirsten Kirmes, glasnogovornicu grada Leipziga: "Slavenka Drakulić je napisala vrlo napetu knjigu, koja na dnevni red stavlja temu koja se danas tiče svih nas. Radi se o teroriziranju, teroru, reakciji ljudi u izvanrednim situacijama. Sinoć sam još jednom uzela knjigu u ruke i bila mi je bliska, jer Slavenka Drakulić nešto čini. Ona se sama ne isključuje, ona nije samo promatrač. Ona u tome sudjeluje, pokazuje kako je se to tiče, kako se tiče njezinog života, njezine obitelji. I to je nešto što se odmah osjeti.”

Književni kritičar Michael Hametner ističe da se Slavenka Drakulić može usporediti s Hannom Ahrend koja je promatrala proces protiv Eichmanna gdje je vidjela banalnosti zla te o tome pisala: ”Upravo taj slijed nastavlja i Slavenka Drakulić – i ona je pola godine pratila procese ratnim zločincima u Haagu. Ono što je posebno dojmilo njemačku stručnu publiku jest što se toliko se uživjela, jer kako je sama rekla, ne može se o tome pisati ako ste na distanci, jer dogodile su se silne strahote. Morate imati tu sposobnost uživljavanja ali pri tom ne zapasti u opasnost da vam postanu simpatični.”

Lajpciški sajam knjiga ni izdaleka nema slavu onog u Frankfurtu gdje se dodjeljuje mirovna nagrada. No, glasnogovornica ovog istočnonjemačkog grada Kirmes objašnjava bit Lajpciške književne nagrade za europsko razumijevanje:”Leipzig ima viziju, želi se nadovezati na ono što je nekoć bio. A mi to izražavamo formulom: Leipzig, grad s europskim vrijednostima. Ne želimo to postići kvantitetom, već kvalitetom, a ”Lajpziška književna nagrada za europsko razumijevanje” jedna je od oznaka te kvalitete. Želimo skrenuti pozornost na teme, na ljude koji su spremni na teme koje dotiču Europu, koje su zapravo europske, a ova nagrada koja će 16. ožujka biti uručena Slavenki Drakulić slijedi upravo taj cilj. Nagrada je popraćena s deset tisuća eura, ali taj novac je prije marginalan. Puno je bitnije koja je knjiga, koja je vrsta književnosti odlikovana i što takve knjige mogu postići.”

Hologram zločina sročen u knjizi ”Oni ne bi ni mrava zgazili” završava slikom da nekadašnji smrtni neprijatelji mirno sjede u Scheveningenskom zatvoru, kartaju se, i Miloševića i dalje oslovljavaju s predsjedniče. Slavenka Drakulić završava: ”Ako je bratstvo i jedinstvo među dojučerašnjim zakletim neprijateljima epilog ovog rata, zašto je onda do svega toga došlo? Gledajući vesele momke u ševeningenskom pritvoru odgovor je jasan: nizašto!"