Sadamovo otrovno nasljeđe

Redha al-Hassan crta dva žuta kruga na karti Kuvajta i kaže: "Evo ovdje, na ova dva područja su kuvajtska naftna polja". Tu je i ono što al-Hassan zove kuvajtskom "noćnom morom". On je znanstvenik i šef ureda "Kuwait National Focal Point", koji je osnovan prije godinu dana s ciljem da se ukloni ekološka šteta počinjena u iračkoj invaziji prije 20 godina. Sadam Husein je, naime, dao tada jasno na znanje: ako nas potjerate iz Kuvajta, mi ćemo sve zapaliti. I tako su stvarno zapalili 798 naftnih izvora. Nakon nekog vremena na nekim izvorima se pritisak smanjio i oni su se ugasili - ali se sirova nafta nastavila izlijevati. Ona se skupljala u udolinama pustinje.

Pustinja prekrivana lokvama nafte

Nekoliko mjeseci nakon što su irački vojnici protjerani iz Kuvajta, ugašen je i posljednji gorući izvor. No, još i danas nafta leži u pustinji tvoreći 2.400 jezera od kojih su neki duboki i po nekoliko metara. Ukupno čine površinu od 60 kvadratnih kilometara, plus više od stotinu kilometara dugih jaraka uz granicu sa Saudijskom Arabijom. Sadam Husein ih je dao napuniti naftom i zapaliti, kako bi se obranio od američkih vojnika. "Fizikalne i kemijske osobine tih naftnih jezera su se u međuvremenu potpuno promijenile. Laki sastojci su isparili, teški su ostali. Oni su se spojili sa zemljom i soli iz morske vodem kojom je gašena vatra. Riječ je dakle o gustom, ljepljivom blatu", objašnjava Redha al-Hassan.

Rješenja nema ni na vidiku

Ujedinjeni narodi su odlučili da bi Kuvajt trebao dobiti od Iraka kompenzaciju za nanesenu ekološku štetu - tri milijarde američkih dolara. Rat je završio prije gotovo 20 godina, ali naftna jezera još stoje u pustinji - i ništa se nije promijenilo. Zbog toga se mnogi Kuvajćani uzrujavaju. Redha al-Hassan upozorava da se uobičajenim metodama za suzbijanje istekle nafte u prirodu ovdje ništa ne može riješiti. Obično se, kaže on, koriste bageri koji iskopaju deponij, osiguraju ga da se njegov sadržaj ne može izliti u okoliš i nakon što se u njega ubaci nafte, sve se zaspe pijeskom. "Ali mi ovdje imamo posla s 50 do 60 milijuna kubičnih metara zagađenog blata! Kad bi se njega negdje deponiralo, to bi značilo da se na toj površini više nikada ne bi smjelo ništa raditi", objašnjava al-Hassan.

Uklanjanje naftnih lokvi dodatno otežava činjenica što stručnjaci vjeruju da su na dnu mnogih od njih ostale neeksplodirane bombe. To nitko za sada ne može provjeriti, jer još ne postoji tehnologija kojom bi se moglo prodrijeti kroz visokootrovno blato od nafte i ustanoviti što se na dnu točno nalazi. Redha al-Hassan boji se da bi Sadamovo strašno nasljeđe moglo mučiti Kuvajt još godinama.

Autor: Carsten Kühntopp/Amman, D. Dragojević

Odg. ur.: Željka Telišman