Sakaćenje umjetničke slobode?

„Contergan – jedna jedina tableta“ naslov je dvodijelnog tv-filma koji je za WDR producirala producentska kuća Zeitsprung. Riječ je o igranom filmu redatelja Adolfa Winkelmanna koji kroz 10 godina prati sudbinu mladog odvjetnika Paula Wegenera i njegove supruge čije je dijete žrtva oštećenja izazvanih lijekom Conterganom.

Kobna tableta

Priča se temelji na istinitim događajima oko lijeka protiv nesanice koji je sadržavao tvar talidomid a koji je 60-etih godina prošlog stoljeća osakatio preko 2000 djece u Njemačkoj i više od 10 000 u svijetu. Oni su rođeni bez ruku, nogu i s oštećenim organima samo zato što su njihove majke tijekom trudnoće uzimale Contergan, lijek za koji im se tvrdilo da je bezopasan poput šećera. A samo jedna tableta Contergana uzeta u prva tri mjeseca trudnoće mogla je prouzročiti ogromna oštećenja i deformacije ploda u majčinoj utrobi. Film „Jedna jedina tableta“ se, dakle, temelji povijesnim činjenicama, ali je fikcionalna priča, igrani, a ne dokumentarni film i trebao je biti emitiran na televiziji već u listopadu prošle godine. No, do toga nije došlo jer je Hamburški zemaljski sud to privremenom zabranom spriječio, i to na zahtjev firme Grünenthal koja je proizvodila Contergan i na zahtjev frankfurtskog odvjetnika Schulte-Hillena čije dijete je i samo žrtva Contergana i koji je svojedobno sudjelovao u procesu protiv farmaceutskog diva. Zašto se oni protive filmu, pitali smo pravnog stručnjaka kuće koja je producirala film Mareka Nitscha:

«Druga strana tvrdi da film navodno nije povijesno korektan, da je netočan i da su zato povrijeđena prava firme Gruenethal i odvjetnika Schulte-Hillena.»

Sud je udovoljio njihovom zahtjevu i privremeno zabranio film s objašnjenjem «da je film doduše umjetničko djelo i da zbog toga uživa ustavnu zaštitu kao umjetničko djelo». Ali s druge strane, to je, kaže Marek, presuda koja je protivna dosadašnjoj praksi Vrhovnog i Ustavnog suda, presuda koja kaže kako se oni, iako su napravili umjetničko djelo, moraju pridržavati puno strožih pravila koja važe za dokumentarne filmove te da je svako odstupanje od povijesnih činjenica ustvari povreda nečijih prava koja opravdava zabranu filma.

Teške posljedice za čitavu branšu

Producenti su uložili žalbu na višoj istanci, Višem zemaljskom sudu i nadaju se da će na raspravi koja bi trebala biti održana u veljači, odluka niže instance biti revidirana i da će publika ipak moći vidjeti trenutno zabranjeni film. Producent iz firme Zeitsprung Michael Souvigner tvrdi kako je tvorce filma zanimala osobna priča, sudbina žrtava Contergana i njihovih roditelja koji gotovo dva desetljeća morali čekati na odštetu. Priču o Conterganu, naime, prati i veliki pravni skandal. Farmaceutski kolos Grünenthal je bez pardona prema žrtvama štetnog lijeka zavlačio proces nadajući se njegovoj zastari da bi nakon pustih godina paušalno platio 100 milijuna maraka odštete za sve žrtve. Marek Nitsch iz producentske kuće Zeitsprung u obranu filma „Jedna jedina tableta“ kaže: «Mi nismo napravili dokumentarnu dramu već igrani film koji se na umjetnički način bavi tadašnjim događajima. Mi smo radili povijesno korektno i sve što je vezano uz firmu Gruenethal može se i dokazati. Što se tiče Schulte-Hillena u filmu postoji jedan lik odvjetnika koji je njime ispiriran, ali to je posve samostalna umjetnička figura u kojoj se Schulte-Hillena ne može razaznati. Uz to, taj odvjetnik u filmu igra ulogu bezgraničenog junaka.»

Istovremeno on upozorava da bi ova zabrana, kada bi ona bila potvrđena i na višoj instanci, imala egzemplaran karakter te da bi imala dalekosežne posljedice na umjetničke slobode u njemačkom filmskom svijetu: «Ako se na presudi ništa ne promijeni u budućnosti neće biti moguća umjetnička obrada povijesnih zbivanja. Ako je svako odstupanje od povijesnih činjenica automatska povreda nečijih prava i opravdava zabranu filma umjetnost više nema prostora. Smisao umjetnosti je upravo promjena, to je umjetnička sloboda. Do sada je bilo uobičajeno da se kroz umjetničke promjene nije smjelo potpuno iskriviti sliku stvarne osobe, ali se smio modificirati neki lik prema toj osobi. Ako realnost postaje mjerilo i za umjetnički rad onda to ubuduće neće biti moguće», kaže Marek Nitsch iz firme Zeitsprung koja je producirala film „Jedna jedina tableta“ i namjerava se svim pravnim sredstvima boriti za njegovo prikazivanje.