1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Samoreklama, lijenost ili zajednički put

Tatjana Mautner21. travnja 2006

Posljednjih mjesec dana traju natezanja između bivšeg i sadašnjeg hrvatskog premijera oko toga tko je više činio i čini za što skoriji ulazak Hrvatske u EU.

https://p.dw.com/p/9ZXg
Tko je (više) zaslužan za to da hrvatski barjak bude u društvu zastava EU-zemalja?
Tko je (više) zaslužan za to da hrvatski barjak bude u društvu zastava EU-zemalja?Foto: European Community, 2005

Sanader Račana naziva „ljenčinom“ jer da njegov SDP premalo radi na promicanju hrvatskih interesa u Europi, Račan pak Sanaderu odgovara kako napadima na SDP čelnik čovjek Vlade i HDZ-a želi prikriti vlastitu nesposobnost da riješi ključne probleme u državi i Hrvatsku pripremi za punopravno članstvo. No, ipak se čini da su kritike malo „prodrmale“ Socijaldemokratsku partiju Hrvatske.

„HDZ bi u interesu Hrvatske trebao učiniti znatno više nego dosad, više od pukog lobiranja i pukog ispravljanja vlastitih pogrešnih odluka koje je Vlada najčešće donosila na zatvorenim sjednicama.“ – Hitac je koji je ispalio predsjednik SDP-a Ivica Račan upravo u trenutku dok se premijer na HDZ-ovom saboru u Vukovaru kupao u ovacijama i pohvalama. On je pak SDP-u pripisao tumačenja prema kojima je Rezolucija Europske pučke stranke o ubrzanom putu Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije Sanaderova samoreklama.

Kao čelni čovjek SDP-a, kaže Ivo Sanader, „Ivica Račan premalo radi na promicanju hrvatskih interesa u Europi: „Pokazuje da uopće ne shvaća, a kako će i shvatit kad uopće nema ni kontakta prema međunarodnim čimbenicima, ne razgovara ni sa kim tako da on ne zna što se događa ovog trenutka u Europi i to je ono što je žalosno jer bi kao predsjednik Nacionalnog odbora to morao znati.“
Sanaderova retorika višestruko je štetna za hrvatske interese, uzvraća Račan: „Tvrdnja, na primjer, da bi Sanader brzo već odveo Hrvatsku u Europu znači spremnost premijera Sanadera da nespremnu Hrvatsku tako olako isporuči Uniji i time svjesno ili ne pogoduje nekim zemljama članicama, nekim političkim krugovima i nekim vlasnicima kapitala izvan Hrvatske.“

Samokritika i bez nje

Sanader vrijeđa naše prijatelje u EU zbog izjava kako ih je sposoban pukim lobiranjem nagovoriti da Hrvatskoj progledaju kroz prste iako još nije prihvatila sve standarde Unije, nastavlja Račan, kojega ne čude kritike iz Bruxellesa da zemlja ne ispunjava neke obveze iz procesa pristupanja Eurpskoj uniji: „Mi sami sebe trebamo prozivati nečekajući da nas proziva Europska unija.“
No, njegov stranački kolega, saborski zastupnik Neven Mimica nije baš toliko samokritičan kada ocjenjuje dosadašnji tijek pregovaračkog procesa: „Po meni taj proces zbilja ide dobro. Ide kvalitetno, ali treba reći da on i ne može ići loše. U osnovi se ocijenjuje ono što je bivša vlada napravila u zakonodavnim prilagodbama europskom pravnom redu. Jer, do 2004. je napravljeno daleko najviše na tom putu na tom zakonodavnom dijelu. I ono što je nakon toga u dvije godine ove vlade rađeno je bilo uglavnom kozmetička korekcija, kozmetičko uljepšavanje one cijeline onog dijela zakonodavnog posla koji je ranije napravljen.“

Odgovornost je na vladajućima

I zašto onda oporbeni SDP Sanaderovoj vladi na pleća svaljuje krivnju za propuste i nedostatke na koje upozorava Bruxelles, pa konačno i za odgodu pregovora o pravosuđu? „Problem pravosuđa je breme koje nas u ovoj zemlji pritišće već puno godina. I optužiti za to samo aktualnu vladu jednostavno nije korektno. Međutim, vlada je dobila izbore, formirala vlast i odgovorna je za provođenje reformi i za upravljanje Hrvatskom. U tom smislu svaka kritika ide njima“ objašnjava predsjednik SDP-ova Savjeta za međunarodne odnose Zoran Milanović.

Mesić poziva na „održiv konsenzus“

„Oni žele Hrvatsku uvesti u jednu svađu, uvesti u jedno besplodno debatiranje. O tome uopće više ne mislim, niti namjeravam gubiti puno vremena“ izjavljuje premijer Sanader, dok predsjednik Nacionalnog odbora za praćenje pregovaračkog procesa Hrvatske i Europske unije, Račan, objašnjava kada će ponovno otvoriti punu komunikaciju s vladajućima: „Uvjet za tu suradnju je da nema čas europejskog lica a čas balkanskoga kada im se ponešto u tom dijelogu ne sviđa.“
A predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić političkim čelnicima šalje apel da do kraja njeguju održiv konsenzus kada su europski ciljevi u pitanju: „Jer, jedino tako možemo biti u pravom smislu prepoznatljivi pred Europom. Ali ako bude svaki vozio svojim nekakvim smjerom bojim se da nećemo onda doći do istoga cilja do kojeg želimo doći.“

Hrvatska sigurno ulazi u EU, ali ne za vrijeme Sanadera

SDP-ovci ne popuštaju: „Siguran sam da će Hrvatska biti 28 članica Europske unije. 2009. očito ne, očito ne za mandata aktualne vlade, očito za mandata sljedeće vlade, mi vjerujemo SDP-ove vlade. I nećemo to onda svojatati i mahati zastavom da je to zasluga SDP-a ili bilo kog drugog. To je hrvatski posao na kojem već pet godina svi radimo. Netko bolje, netko lošije, ali vjerujem svi u dobroj vjeri,“ poručuje Milanović. Socijaldemokrati su se ipak prodrmali, pa se dosjetiše ključnog pitanja: „Jesu li europske integracije posao ili je li to na neki način projekt političke elite ili je to javni građanski projekt koji će prihvatiti svi građani.“ A davno je bio 20. listopad 2005. kada su u Splitu ponosno najavili kako žele decentralizirati raspravu o putu Hrvatsku u Europu i euroskepticizmu koji se stvara u Hrvata. Došli su SDP-ovci tako, šest mjeseci nakon prvog, splitskog okruglog stola, pred Uskrs i u Osijek.