San o povratku u Njemačku

Radost je trajala kratko, svega nekoliko minuta koliko je trebalo da osmogodišnji Adnan shvati da posjetitelj na vratima nije predstavnik njemačkih vlasti koji je obitelj Osmani došao obavijestiti da smiju natrag u Njemačku nego novinar Deutsche Wellea. Sjećanje ne Njemačku je još uvijek svježe: Adnan je zajedno sa svojim 12-togodišnjim bratom Senjurom i majkom Vesvije, prije nešto više od mjesec dana protjeran na Kosovo.

Ponovno razdvojeni

Dotadašnji život u donjosaskom okrugu Lüchow-Dannenberg na sjeveru zemlje prekinut je jednog dana u veljači u 5 sati ujutro energičnim kucanjem na vrata. "Svi su došli: policajci, predstavnici ureda za strance, čak i jedan liječnik. I oni su rekli 'pakirajte stvari. Morate na Kosovo'. No ovdje nam je strašno", govori 45-togodišnja Vesvije kroz suze. Tog jutra im je ostalo samo toliko vremena da u nekoliko minuta pokupe najosnovnije. Nakon dolaska na Kosovo, majku i njezina dva najmlađa sina, vlasti su smjestile u tzv. romsku četvrt u Mitrovici na sjeveru Kosova. 16-godišnji sin Halit nije bio protjeran samo zato jer te noći nije prespavao kod kuće nego kod jednog prijatelja nakon nogometne utakmice. Kako Halit ne bi u Njemačkoj ostao sam, od protjerivanja je zasad pošteđen njegov otac Zeki. Tako je obitelj Osmani po drugi put razdvojena. Prošle godine su tri najstarija sina već protjerana na Kosovo.

Strah od policije

Vesvije zajedno s petoricom sinova živi kao podstanarka u jednom dvosobnom stanu. No svi spavaju u jednoj sobi i to na podu - iz straha od provalnika ili iznenadnih upada policije. Novi stan u Mitrovici se nalazi u blizini mjesta gdje su Osmanijevi nekada živjeli. "U Njemačkoj su nam rekli: 'Vi morate ići na Kosovo, tamo Vam je kuća'. No mi ovdje nemamo ništa", govori Vesvije i pokazuje na mjesto gdje je nekad stajala obiteljska kuća. Od nje je ostala tek hrpa šute. Obitelj Osmani je punih 16 godina živjela u Njemačkoj. Troje najmlađe djece je u Njemačkoj rođeno i pohađalo osnovnu školu. Njihov materinji jezik je njemački. Romski jedva da i govore. Albanski ili srpski još manje. U Njemačkoj su živjeli u šestosobnom stanu, ovdje se obitelj mora snaći na 30 kvadrata. U četvrti u kojoj obitelj Osmani danas živi oko 1.900 stanovnika. Uglavnom Roma ali i pripadnika drugih manjina na Kosovu poput Aškalija ili Egipćana. No na ulici se često može čuti i njemački. Mnoge obitelji ovdje su neko vrijeme provele u Njemačkoj. Prisilni povratak je počeo 2010. nakon potpisivanja jednog sporazuma između Njemačke i Kosova.

90 posto nezaposlenih

Romska četvrt u Mitrovici je izgrađena posljednjih godina i to uglavnom sredstvima EU-a i SAD-a. Gradnja je stajala nekoliko milijuna eura i mnogi govore o "najmodernijem romskom naselju" na Balkanu. Na to su ponosni lokalni političari poput gradonačelnika južnog, albanskog dijela Mitrovice, Avnija Kastratija. "Općina Mitrovica je najbolji primjer za uspješan povratak Roma, Aškalija i Egipćana koji ovdje nalaze dobre uvjete", kaže Kastrati. Još do prije nekoliko godina u sjevernom dijelu grada je pod neljudskim uvjetima u jednom prihvatnom centru živjelo između 7 i 8 tisuća Roma. Nakon što su prihvatni centri na sjeveru grada zatvoreni, mnogi Romi su, kako kaže Ahmet Jašari, glasnogovornik općine Mitrovica, odselili u Srbiju, Crnu Goru, Makedoniji ili u Njemačku. U novom romskom naselju pokrenuti su mnogi obrazovni projekti no najveći problem i dalje ostaje teška ekonomska situacija. "Iako ne postoje službeni podaci, procjenjujemo da stopa nezaposlenosti iznosi oko 90 posto", kaže Jašari. Vlasti na Kosovu, gdje je i kod ostatka stanovništva nezaposlenost vrlo visoka, nastoji posebnim programima, poput početne pomoći za poduzetnike, ublažiti teško stanje Roma. No to nije dovoljno.

Materinji jezik - njemački

U Mitrovici Romi pohađaju i škole na srpskom i albanskom jeziku. Problema zasad nije bilo. No u nekim drugim dijelovima Kosova je bilo pokušaja razdvajanja djece u školama po nacionalnom principu. "U općinama Kosovo polje, Đakovica i Ferizaj je bilo pokušaja osnivanja posebnih razreda za romsku djecu. To je korak prema segregaciji. Inicijativa je dolazila s obje strane, kako od Albanaca tako i Roma. No mi nismo dozvolili podjelu", kaže kosovski ministar obrazovanja Ramë Buja.

Djeca obitelji Osmani zasad ne pohađaju nikakvu školu jer ne govore ni albanski ni srpski. Majka Vesvije je očajna. "Za nas ovdje nema perspektive, nema života. Djeca su siromašna". I osmogodišnji Adnan bi htio povratak u stari život i svakodnevni odlazak u školu ali, kako kaže, u Njemačkoj.