'Siguran' novac iz inozemstva

Što su vremena teža i gospodarska kriza veća, to je stanovnicima siromašnijih zemalja potrebnija pomoć iz inozemstva. Onu novčanu najčešće dobivaju od članova obitelji koji žive negdje vani. U Hrvatskoj je tako na račune njezinih građana u prva četiri mjeseca ove godine stiglo oko 331 milijun eura. Prošle godine je sveukupno stiglo 1, 298 milijardi eura – što je u odnosu na prijašnje godine osjetno manje. Kakva je situacija u ostalim zemljama u regiji?

"Srpska dijaspora puno pomaže..."

„Aero –East-Europ-a“ već nekoliko godina proizvodi zrakoplove Made in Serbia. Tvornica se nalazi u Kraljevu, zapošljava 25 mehaničara i inženjera, a njezin je vlasnik 37-godišnji Milorad Matić. Kapital potreban za postrojenja, Matić je zaradio tijekom rada na gradilištima u Njemačkoj i Italiji a takozvani Know How po pitanju gradnje aviona sakupio je kako kaže – najvećim dijelom u Češkoj i Italiji. Letjeti i imati vlastitu tvornicu zrakoplova bio je njegov san oduvijek i kada je, kako kaže, zaradio dovoljno – vratio se kući, u Kraljevo, investirao u tamošnje gospodarstvo. Tu živi i danas a svoje zrakoplove prodaje u inozemstvu.

Kao i mnogi drugi takozvani gastarbajteri i on je gotovo cijelo vrijeme tijekom dva desetljeća koliko je živio izvan granica Srbije novčano pomagao svoju obitelji i prijatelje. „Naši ljudi u dijaspori puno pomažu; mnogo, šalju novac familijama, mnoge obitelji bi bile na rubu egzistencije da im ovaj novac redovito ne stiže. Western Union i ostale banke uzimaju proviziju na svaki iznos koji stigne. Svatko hoće nešto napraviti, nešto graditi…“, kaže Matić.

15 posto BDP-a u BiH stiže izvana

A da on očigledno nije jedini primjer da dijaspora novac šalje u domovinu može se vidjeti u cijeloj Srbiji, na Kosovu, u Albaniji, Bosni i Hercegovini. Nove kuće se grade čak i u najzabačenijim dijelovima Balkana. „Grade se i velike stambene kuće, za obitelji s velikim brojem članova. Novac stiže iz inozemstva od onih dijelova familije koji dio svoje mjesečne zarade šalje kući“, kaže Marco Mantovaneli, šef Ureda Svjetske banke u Sarajevu. On kaže da se polazi od toga da se najveći dio novca šalje najsiromašnijim obiteljima, onima koji su najugroženiji. Slanjem te novčane pomoći, takozvani gastarbajteri su imali jako važnu ulogu u zbrinjavanju svojih siromašnih obitelji. Prema podacima svjetskih gospodarskih stručnjaka, novčana pomoć koja pristiže na privatne račune u Bosni i Hercegovini iznosila je prošle godine više od 2,5 milijardi dolara – znači više od 15 posto bruto nacionalnog dohotka.

Pomoć iz inozemstva dobiva i Nermina – prodavačica cvijeća na tržnici u Sarajevu. Kako kaže, novac joj je više nego dobro došao budući da u vremenima krize, nema mnogo onih koji imaju dovoljno novca da si mogu priuštiti ruže. Rođaci koji joj pomažu emigrirali su početkom rata u BiH u Sjedinjene Američke Države.

Njezin susjed na tržnici koji prodaje povrće pak nije zadovoljan s pomoći iz inozemstva. Zbog gospodarske krize su, kaže, njegova braća i sestre u Njemačkoj postali škrti. „Malo šalju, kažu da im je teže nego nama. Dobro pomognu malo ali nije to ništa ekstra, njima je teže nego nama, kažu ne radimo, ovako, onako. Ali začudim se kad mi komšija kaže da mu je neki poznanik poslao više nego meni familija. Ako slučajno naiđu pa mi poklone deset eura to im je veliki novac“, priča ovaj sarajevski trgovac.

Najveći neprijatelj - korupcija

Upravo oni najsiromašniji i najslabiji bi od posljedica gospodarske krize mogli biti najteže pogođeni – upozoravala je Svjetska banka još prije godinu dana. Ekonomski i socijalni sistemi bi se u mnogim zemljama bez novčane pomoći migranata već u potpunosti slomili. No, iako ona u pravilu stiže i dalje, u odnosu na prijašnje godine siromašnim obiteljima u domovini stiže osjetno manje novaca – u prosjeku za oko 20 posto manje.

Na privatne račune u Bosni i Hercegovini je primjerice prošle godine u odnosu na 2008. stiglo pola milijarde dolara manje. U Albaniju u kojoj novac iz inozemstva čini više od 12 posto bruto nacionalnog dohotka, prošle je godine stiglo oko 200 milijuna dolara manje nego prije. No, neke zemlje, poput Makedonije ne osjećaju ove negativne promjene – ovdje godišnje stigne oko 400 milijuna dolara.

Što se tiče Srbije, ovdje je prema procjenama Svjetske banke od 2004. godine do danas uplaćeno oko 30 milijardi dolara. Vlada ove zemlje međutim ne želi samo da njezini građani u inozemstvu u domovinu šalju novac već da ovdje i investiraju. No, prema mišljenju Milorada Matića, ove investicije u Srbiji za sada zbog korupcije nisu sigurne. On sam se trenutno opet nalazi u sukobi s jednom od banaka. „ Mnogi žele jednostavno zaraditi. Poduzeća propadaju zbog problema koji ovdje postoje. Ja sam primjerice uložio milijun eura i taj je novac sada jednostavno nestao – novac koji sam zaradio u inozemstvu, sada je netko u Srbiji jednostavno potrošio“, razočarano zaključuje Milorad Matić i dodaje da bi mu u svakom slučaju bilo bolje da je ostao u nekoj drugoj zemlji a ne da se vraćao o domovinu.

Autor: Filip Slavković / Ž.Telišman

Odg. urednik: Anto Janković