Silberhöhe četvrt koja nestaje

Tipičan primjer za to je satelitsko naselje Halle - Silberhöhe. Za vrijeme DDR-a ta je gradska četvrt slovila kao pozitivan primjer, no nakon prevrata, kvaliteta života tamo je osjetno pala. Od onda je iz te četvrti iselilo više od 50 posto stanovništva. Tako je od nekadašnjih 60 tisuća ostalo samo 16 tisuća. S ljudima su nestali stanovi i kuće.
Halle - Silberhöhe izgleda tužno: posivjele kuće, betonski blokovi, trgovinski centar, ćevapdžinica. U ulici Rosslauerstrasse stanuje Hans Jürgen Schiller. Njegov je stan mali i tipičan za tu lokaciju: 55 četvornih metara s balkonom, kupaonicom i kuhinjom. U njegovoj dnevnoj sobi sastali su se članovi građanske inicijative Silberhöhe e.V. kojoj taj 65-godišnjak predsjeda: «Mislim da će na temelju demografskog razvoja i strukture stanovništva Silberhöhe postati dio grada nastanjen staračkim stanovništvom. Znači da će ovdje rasti udio starih sugrađana, a udio mlađih se smanjivati. U budućnosti ovdje neće trebati omladinskih klubova, već klubova seniora.»
Stanje je alarmantno: Od nekadašnjih 16 vrtića, danas su ostala još samo tri. Zato u međuvremenu ima isto toliko staračkih domova, kojih ranije uopće nije bilo. Cilj članova udruženja Silberhöhe jest da se taj razvoj tematizira u Gradskom vijeću, čiji je član i Joachim Günther iz CDU-a, koji uviđa problem. On govori o tome kako je ta gradska četvrt nekada izgledala: «Silberhöhe je bilo jedno od mnogih uspavanih gradskih četvrti. Ljudi su imali svu potrebnu opskrbu, svatko je imao mali stan koji se lako održavao. Svako stambeno naselje imalo je svoj trgovački centar, vrtiće, škole, sve je bilo u blizini. Pristupačna su bila i prijevozna sredstva do radnih mjesta.»
Danas grad od toga ne može više profitirati. Stopa nezaposlenosti iznosi 29,5 posto, što je dvostruko više negu u ostaku Hallea. Oni koji imaju posao, pomiruju se s dugim putovanjem, ali većina ih je ionako iselila. Jer, davno je to bilo kada je Halle-Silberhöhe bilo atraktivno mjesto za život, a šetnja među sivilom zgrada odaje i zašto: mnogi blokovi su još samo napola naseljeni, a neki i potpuno prazni. Onaj tko si to može priuštiti, okreće leđa ovoj gradskoj četvrti.
To je tužna realnost. Prema procjenama, do 2020. broj će se stanovnika još jednom prepoloviti. U ulici u kojoj je nekad živio Hans Jürgen Schiller, već sada više nitko ne živi. Samo korov i lastavice našli su tamo svoj novi dom. Bivšeg stanara te zgrade, pri pogledu na ruševine, obuzima tuga: «Ovo je ulica Willi Bredel, koja najkasnije do 2008. uopće više neće postojati kao ulica. Blokovi su ispražnjeni, ovdje više nikoga nema, a osim oznake s nazivom ulice više ništa ne ukazuje na to da su ovdje nekad živjeli ljudi. I ova ruševina, naravno. To je sve što još stoji, a i to će iduće godine najvjerojatnije nestati.»