Simbol sužanjske patnje

"Ja sam Kolumbijka, ali isto tako i Francuskinja, moje srce pripada objema zemljama..... Bit ću s vama što je prije moguće, sanjam o tome da dođem u Fancusku". Ovim se riječima Ingrid Betancourt zahvalila na podršci koju su joj njeni pristaše pružali tijekom dugih godina zatočeništva. Nakon gotovo šest i pol godina provedenih u zarobljeništvu, u rukama kolumbijskog pobunjeničkog pokreta FARC, sada ponovno slobodna bivša predsjednička kandidatkinja Ingrid Betancourt postala je simbolom patnje otetih talaca u Kolumbiji. Diljem svijeta, a prije svega u Francuskoj, čije državljanstvo također ima uz svoje prvotno, kolumbijsko, godinama su bile pokretane inicijative za oslobađanje ove četrdeset i šest godina stare kolumbijske političarke.

Kao sa životinjom

Otkako je 23. veljače 2002. u jugozapadnom dijelu zemlje bila oteta, gotovo da nije bilo vijesti o njoj. Posljednje koje su stigle prije njena spektakularnog oslobađanja, datiraju od kraja prošle godine. Na tada objavljenoj videosnimci koju su napravili njeni otmičari, nekad vitalna žena puna energije izgledala je rezignirano i propalo. Prije toga je o njoj i o prilikama u kojima živi ispričao policajac John Frank Pinchao, također bivši taoc, koji je u FARC-ovim rukama proveo punih osam godina, a zarobljeništva se spasio bijegom. Prema njegovim riječima, ova krhka žena je pet puta bezuspješno pokušalavala pobjeći. Tjelovježbom je održavala kakvu-takvu fizičku formu, a um vježbala pišući bilješke i izrezujući novinske članke. Njen suprug je nakon jednog razgovora s Pinchaom izjavio kako mu je žena dobrog zdravlja, ali da noću spava okovana oko vrata te da se otmičari prema njoj odnose kao prema životinji.

Borac protiv korupcije

Ova političarka, pristalica "zelenih", postala je poznata prije svega kao borac protiv korupcije. Njena knjiga pod naslovom "Bijes u mom srcu" pojavila se kratko prije no što su Ingrid Betancourt oteli pobunjenici. U međuvremenu prevedena je na brojne jezike i diljemj svijeta prodana u više od pola milijuna primjeraka. Na više od 250 stranica ona opisuje svoju borbu protiv političke kaste, koja se bogati iza kulisa državnog vlasništva i priječi mogućnost bilo kakve promjene. No mnogi Kolumbijci smatrali su da je u knjizi malo precijenila svoje zasluge. "Dok to čitate, dobijete utisak da bi bez nje Kolumbija odavno propala", kritičan je jedan mladi novinar.

Privilegirani život

Ingrid Betancourt rođena je 25. prosinca 1961. u Bogoti, glavnom kolumbijskom gradu, kao kćer nekadašnjeg ministra obrazovanja. Njena majka bila je u mladim danima izabrana za kraljicu ljepote, a kasnije se kao supruga bivšeg ministra politički angažirala i u siromačnim četvrtima Bogote osnovala domove za napuštenu djecu. Obitelj je bila dobrostojeća, a Ingrid i njena sestra odrasle su u Parizu, gdje je njen otac zastupao Kolumbiju u UNESCO-u. Nakon studija politologije u Francuskoj, udala se za jednog francuskog diplomata i tako dobila i francusko državljanstvo. S njime je imala dvoje djece, a nakon razvoda 1990. se vratila u Kolumbiju. 1994. izabrana je u parlament, a 1998. osnovala je stranku "Verde oxigeno" (Zeleni kisik).Četiri godina kasnije kandidirala se za predsjednicu zemlje, a ubrzo nakon toga, tijekom predizborne kampanje je oteta.