Sindikati i izbori
8. rujna 2005
Pri tome je za Angelu Merkel to morao biti jedan od težih predizbornih susreta, jer nije tajna da između zahtjeva sindikata i izbornog programa konzervativnih postoje velike razlike. Pod geslom „socijalno je ono što otvara nova radna mjesta“ CDU zapravo sprema niz restriktivnih mjera, posebno na području kolektivnih ugovora, zaštite od otkaza i sigurnosti radnih mjesta u cjelini – s obrazloženjem da sve to poskupljuje troškove rada čija je enormna visina u Njemačkoj razlog rastuće nezaposlenosti.
Zato se nakon sastanka sa sindikalnim čelnicima, pri čemu se u prvome redu govorilo o tarifnim propisima, Angela Merkel nije mogla pohvaliti približavanjem stanovišta: „Mi smo naša mišljenja razmijenili u, kako smatram, vrlo otvorenoj i korektnoj raspravi, ali nismo postigli suglasnost.“
Sasvim drugačije protekao je razgovor Sommer-Schröder, koji je kancelar usporedio s nogometom: „Što se tiče ozračja i srdačnosti, to je bila prava igra na domaćem terenu.“
No, ni takvo ozračje između sindikata i socijaldemokratskog kancelara zadnjih godina crveno-zelene vlade nije bilo samo po sebi razumljivo i uobičajno. Oštre reformske mjere koje su pogodile socijalnu mrežu, smanjivanje naknada u slučaju nezaposlenosti, ukidanje nekih dodataka na plaću... – sve je to neko vrijeme atmosferu između sindikalnih vođa i šefa vlade činilo ledenom. Sada, međutim, u njegovom izbornom programu izričito stoji očuvanje naknada za putovanje na posao, neoporezivanje dodataka za noćni rad, zadržavanje zaštite od otkaza i tarifne autonomije u cjelini – pozitivni izgledi za dalje odnose zaposlenih i SPD-a, iako šef DGB-a pamti: „To ne znači da smo zaboravili ranija sukobljavanja, ali radi se ipak o odluci koja će odrediti budućnost ovog društva.“