Sinjska alka konačno bez politike?
9. kolovoza 2010
Dok je prijašnjih godina govor alkarskog vojvode nerijetko bio pun otrovnih strelica usmjerenih bilo aktualnoj vlasti bilo prijašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću, ovogodišnje obraćanje alkarskog vojvode Ante Vučića ocijenjeno je odmjereno, ali oštro. Podsjetio je na tradiciju, ali i na aktualni trenutak – vrijeme gospodarske krize u kojoj se 295. Alka održava: „Standard hrvatskih građana nije na razini kakvu smo željeli i očekivali i kakav je trebao i mogao biti“, rekao je Vučić.
Hoće li biti alkara?
U tome što je uputio snažnu podršku Vladi i premijerki u njezinoj odlučnosti da što brže i uspješnije provede mjere gospodarskog oporavka, ali i na putu ka Europskoj uniji, iščitana je jedina politička poruka. Možda su pomirljivim tonovima pridonijele i najave Jadranke Kosor da će uskoro riješiti problem sinjskog rodilišta, koje je zbog nedostatka prostora, medicinsko-tehničke opreme i kadrova jedno od onih koje se zatvara. Odluka je to koja izravno utječe na Alku, jer kako kažu Sinjani: „Naša dica moraju da jaše, i da budu i dalje alkari.“
Naime, jedan od preduvjeta koji mora ispuniti alkar jest da je rođen u Sinju. I zato su tražili vraćanje rodilišta tom gradu. Na prosvjedima organiziranima u svibnju ove godine uz ostalo je rečeno: „Ako se to ne dogodi, građani Sinja i cetinskog kraja poduzet će žešću borbu za zaštitu zdravlja svojih žena i djece.“
Za to vrijeme u Đakovu...
Sinjanima su očito svibanjski prosvjedi urodili plodom, što ne mogu reći Đakovčani. Rodilište su izgubili još u studenom prošle godine. Iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi traže da lokalna razina – županijska i gradska – udovolji normama potrebnima za postojanje takve zdravstvene ustanove, u osječko-baranjskoj županiji i u Đakovu drže da bi ipak Vlada trebala osigurati 15 milijuna kuna za operacijsku dvoranu i anesteziologa.
Ogorčeni su tim više što je opetovano stigla naznaka da bi se za sinjsko, ali i ostala četiri dalmatinska rodilišta, u državnoj blagajni mogao naći novac, a za njihov grad ne. Za rodilište nisu izišli na ulice, ali za jednu drugu vladinu odluku jesu. Đakovčani se sada bore protiv odluke Vlade da njihovu ergelu lipicanaca spoje s ergelom u Lipiku. Najavljuju i blokadu cesta, dok se premijerka čudi kako gradonačelnik Zoran Vinković živi u neznanju. „Niti će tko odvesti konje iz Đakova, niti će tko uzeti tu tradiciju na koju smo svi ponosni, niti će tko ukinuti ergelu,“ poručuje Kosor.
Gore nego u Grčkoj!
Tvrdi se kako će se spajanjem dviju ergela uštedjeti milijun i pol kuna, no do sada još nitko iz Vlade ili nadležnog ministarstva nije iznio projekcije kako će se to dogoditi. Za plaće se u ovom trenutku za 39 djelatnika đakovačke ergele izdvaja tri i pol milijuna kuna, iznos koji dakle ukidanjem uprave treba praktično prepoloviti. Josip Zmaić, predstavnik koordinacije seljačkih udruga, drži da je slučaj ergela izmišljen, kako bi Vlada odvukla pozornost javnosti sa stvarnih problema.
No, Državna ergela i jest dio vladinih problema, a oni su, poznato je, kronični nedostatak novca u javnoj blagajni. Međunarodna je organizacija rada izračunala da u javnom sektoru u Hrvatskoj ukupno radi čak 29,46 posto svih zaposlenih – ili drugim riječima, država hrani svakog trećeg zaposlenog u zemlji. S tim se omjerom mogu mjeriti samo Skandinavci. Bjelodano je da se u državnim poduzećima spremaju otkazi, koji bi se mogli dijeliti već u rujnu, kada će trebati dosta energije za umiriti javnost. Stoga se sada gotovo cijela Vlada nekoliko dana odmara. U Zagrebu dežura ministar financija Ivan Šuker, koji ima ni malo laku zadaću, ravnu gotovo kvadraturi kruga – pripremiti novi rebalans proračuna, koji bi morao izdržati do kraja godine.
Autorica: Tatjana Mautner
Odg. ur.: A. Šubić