Sirija: igre bez granica

Iran: Najvažniji zaštitnik Asada

Na prvi pogled sekularni režim Sirije i iranska teokracija imaju malo toga zajedničkog. Ipak je prije svega Teheran spriječio svrgavanje sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Iran je bio glavni vojni saveznik Sirije sve do jeseni 2015., kada se Rusija direktno uključila u sukobe u ovoj zemlji. Teheran u Siriju šalje novac, oružje, obavještajne podatke, vojne savjetnike i trupe. Oni su pripadnici tzv. revolucionarne garde, šijitske milicije ili pak Hezbolaha, koji ima veliku podršku Irana.

Vjerski balast građanskog rata je, zahvaljujući sunitskim džihadistima, dao Iranu mogućnost da se profilira kao zaštitnik šijita. Inače se ta alijansa i pobratimstvo po oružju između Irana i Asada zasniva na tri zajednička cilja: želji da se smanji američki utjecaj na Bliskom istoku i da se oslabi Izrael, a ranije je zajednički cilj bilo i držanje pod kontrolom aspiracija iračkih vlasti pod Sadamom Huseinom. Pored toga, obje zemlje su protivnici Saudijske Arabije i zaljevskih država. Regionalno strateški je pak Sirija za Iran bitna i kao veza s Libanonom, koji je ključno područje djelovanja Hezbolaha.

Rusija: spašavanje Asada

Kada je Asad bio pritjeran uz zid, uslijedila je vojna pomoć Rusije: 2015. godine počela je ruska vojna podrška sirijskom režimu. Službeni ruski cilj bio je rat protiv terorizma. Ustvari tada nije napadnuta samo „Islamska država" (IS), već i mnogi drugi protivnici vlastodršca Asada.

No Moskvi nije bilo stalo samo do podrške Asadu. Naime, zbog izolacije Rusije tijekom ukrajinske krize ruski predsjednik Vladimir Putin htio je svoju zemlju vratiti na međunarodnu scenu. A i Asadu se ta intervencija isplatila. Sirijski predsjednik uspio je osvojiti velike dijelove sirijskog teritorija. Najveće vojne uspjehe Rusija je zabilježila u Alepu i Palmiri. S druge strane, Kremlj se oglušio na brojne optužbe za ratne zločine protiv civilnog stanovništva.

Saudijska Arabija: Rat protiv Irana na tuđem teritoriju

Saudijska Arabija je još od iračko-iranskog sukoba 2003. godine zabrinuta zbog rastućeg utjecaja Irana u regiji. Na bliskost Damaska i Teherana se u Rijadu gleda s nepovjerenjem.

Saudijska Arabija je još od samog početka prosvjeda u Siriji 2011. godine u velikoj mjeri podržavala sirijsku oporbu. Cilj je bio svrgnuti Asada. Saudijska Arabija je novcem i oružjem velikodušno podržavala džihadističke skupine. Za Saudijsku Arabiju, kao i za Iran, Sirija je postala tek krvavo poprište njihovog rivalstva.

Turska: Ranije prijatelj, a danas neprijatelj

Turska je još 2000-tih njegovala dobre odnose s Asadovim režimom, kao i njen predsjednik Erdogan, koji se s Asadom pojavljivao na zajedničkim fotografijama s ljetovanja na turskoj obali Mediterana.

Izbijanjem sirijskog građanskog rata njihovi odnosi su krenuli u suprotnom smjeru. Turska je bila za svrgavanje Asada i podržala je sirijsku oporbu. Preko turskog teritorija prelazili su borci i prenošeno je oružje, namijenjeno najčešće džihadističkim skupinama, uključujući i IS. U međuvremenu, čini se da Turska sada ima jedan glavni cilj. Riječ je o sprječavanju uspostave autonomne ili čak slobodne kurdske oblasti uz tursku granicu, čak i po cijenu izbijanja sukoba sa saveznicima u NATO-u.

Osim toga, Erdogan želi imati udjela u oblikovanju sirijskog poslijeratnog poretka. Tom njegovom cilju služe i prekogranične vojne ekspedicije. Turska projekcija moći bi trebala pomoći u tome da, u stilu Osmanskog carstva, ona postane hegemonistička sila na Bliskom istoku.

Izrael: Neprijatelj je u Teheranu

Najveća briga Izraela što se tiče građanskog rata u Siriji je stalna nazočnost iranske Revolucionarne garde i Teheranu lojalnih milicija u Siriji. Prije svega, Izrael se plaši da će se libanonski pripadnici Hezbolaha utvrditi na Golanskoj visoravni, na granici Sirije i Izraela, te odatle raketama bombardirati izraelski teritorij. Iz tog razloga su, počevši od izbijanja sirijskog sukoba, izraelske zračne snage izvele oko stotinu napada na konvoje s oružjem za Hezbolah i iranske položaje.

SAD: Neplanski zaplet

Pouke iz debakla američke intervencije u Iraku i Libiji su bivšeg američkog predsjednika Baracka Obamu ponukale na neodlučne političke stavove što se tiče sukoba u Siriji. Kada se vlastodržac Asad našao na rubu vojnog poraza 2012. godine, Obama je odbio veći angažman Amerike, mada je snažno osudio Assadove postupke. Umjesto toga, Rusija se na strani Asada uključila u sirijski građanski rat.

Sličan oprez prisutan je i u politici Donalda Trumpa. Njegovi ciljevi su uništenje terorističke organizacije IS i smanjenje iranskog utjecaja. Zbog toga je sudjelovanje SAD-a ograničeno na nazočnost specijalnih snaga i pojedinačne zračne napade. Na taj način je SAD uključen u sukob u Siriji, a da pri tome u njemu ne igra odlučujuću ulogu. Nedavna turska ofenziva protiv Kurda također je dovela SAD u dilemu, jer, iako je Turska važan partner NATO-a, istovremeno su Kurdi Washingtonu potrebni kao jaki saveznici protiv IS-a.

Njemačka: Pomoć za samopomoć

Njemačka vlada je u prošlosti više puta naglašavala da bi se u Siriji do mirnog rješenja sukoba moglo doći samo bez predsjednika Asada. Nedavno je vladin glasnogovornik Steffen Seibert pozvao sirijske saveznike Iran i Rusiju da utječu na Asada. "Bez podrške ova dva saveznika Asadov se režim vojno ne bi nalazio tamo gdje je danas", rekao je on.

Njemačka vojska nije direktno uključena u rat u Siriji i u toj priči ona predstavlja malog igrača. Međutim, njemački izviđački avioni su uključeni u izviđanje položaja IS-a. Najprije su njemački izviđači polijetali iz Turske, a poslije povlačenja Bundeswehra iz Incirlika polijeću iz Jordana.

Osim toga, njemačke oružane snage u sjevernom Iraku pružaju podršku Kurdima koji se bore protiv IS-a i to najviše u vidu obuke i korištenju pješadijskog naoružanja. Njemačka je također igrala središnju ulogu u privremenom uništavanju sirijskog kemijskog oružja.

Nedavno se u Njemačkoj žestoko raspravljalo o isporukama njemačkih tenkova Turskoj. Ta su oklopna vozila isporučena prije nekoliko godina, no sada su kritizirane zato što je Erdogan koristio tenkove Leopard u napadima na Kurde u Siriji.

Francuska: Macron u potrazi za političkim rješenjem

Francuska je jedna od zapadnih država koja posebno aktivno sudjeluje u sirijskom sukobu. Na početku je isporučivala medicinsku opremu sirijskim pobunjenicima, a kasnije i oružje. Krajem rujna 2015. godine Francuska je započela zračne napade protiv IS-a, koje je proširila nakon terorističkih napada u Parizu u studenome 2015. godine.

Prioriteti Francuske u Siriji su, kako se tvrdi, poboljšavanje dostave humanitarne pomoći, borba protiv terorizma i nastavak mirovnih pregovora. Predsjednik Emmanuel Macron je posebno zabrinut zbog mirovnih pregovora. Njegova zemlja podržava umjerenu oporbu i radi na političkom rješenju u Siriji. Macron je prošle godine istakao i da uklanjanje Asada s političke scene za Francusku nije uvjet za mirovne pregovore.

Prije nešto više od sedam dana francuski predsjednik je, u slučaju da postoje dokazi o upotrebi kemijskog oružja protiv civila, zaprijetio novim zračnim udarima u Siriji. On je još prošle godine upozorio na prelazak te "crvene linije".

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.