Sjaj i bijeda Wall Streeta u 2014.

Donnie se odjednom više nije mogao vidjeti u Wall Streetu. Godinama je radio "na parketu" New York Stock Exchange, a posljednje što je radio bilo je lansiranje nogometnog kluba Manchester United na burzu. Burza mu je bila "u krvi" i to doslovno: već njegov djed je bio burzovni mešetar i čak u četrdesetim godinama prošlog stoljeća igrao za nogometnu momčad burze u New Yorku.

Ali kao i mnogi drugi njegovi kolege, i Donnie je postao višak. Uopće, na tržištu vrijednosnicama je sve manje mjesta za ljude - tu sve češće trguju računala s računalima. Ovog ljeta je Donnie morao otići, makar su vrijednosti indeksa burze i tada hitali od jednog rekorda prema drugom.

Sve u svemu, ove 2014. je najpoznatiji indeks tamošnje burze Dow Jones Industral Average oko 35 puta oborio neki rekord. 3. srpnja, uoči američkog praznika Dana neovisnosti, je prvi put u povijesti premašio 17 tisuća bodova, sad uoči Božića se već približava 18 tisuća.

Kriza? Kakva kriza?

Uopće, čini se kao da američko tržište vrijednosnica prolazi kroz sve krize kao guska kroz kišu, da uopće ne postane mokra. Bilo je malo ogrebotina ove jeseni kad je cijena nafte u samo nekoliko trenutaka izgubila gotovo 50% vrijednosti. Čak ni perspektiva promjene u američkoj politici novca investitore uopće ne uzbuđuje. Koncem listopada je američka središnja banka obustavila program otkupa državnih obveznica i hipoteka, takozvani program QE3. On je trajao gotovo dvije godine i u tom razdoblju je Fed otkupio vrijednosnica u vrijednosti od oko 1.600 milijardi dolara - to je otprilike BDP jedne Indije.

Najveća snaga SAD-a leži zapravo u njemu samom. Ta zemlja je mnogo manje ovisna o inozemstvu i izvozu nego na primjer Njemačka, Rusija ili čak i Kina. "Gospodarski rast je ovdje iz 'domaće radinosti', on se prije svega zasniva na unutrašnjoj potražnji i potrošnji", objašnjava Harm Bandholz, glavni ekonomist američke podružnice banke UniCredit u New Yorku. Gospodarski rast SAD-a leži trenutno negdje kod 4% i tu potrošnja slijedi sve veći imutak, tvrdi Bandholz. Jer kako vrijednost dionica raste, tako Amerikanci imaju sve više novaca na raspolaganju. I stanje na tržištu rada se uvelike poboljšalo: nedugo nakon financijske krize stopa nezaposlenosti je skočila na deset posto, danas je ispod šest postotaka.

Samo malobrojni imaju korist

To ne znači da je svim Amerikancima bolje nego prošle godine. I to svakako ne vrijedi za Donnieja. Posljednjih godina je sve manje onih koji i svojim novcem sudjeluju na tržištu vrijednosnicama. Slijedom toga, samo malen udio stanovništva ima koristi od dobiti koju iskazuje Wall Street.

Istovremeno, 2014. je u SAD-u bila i godina velikih nemira. To se ne odnosi samo na nerede u Fergusonu ili New Yorku, nego i na čitavu zemlju. Ti prosvjedi su rezultat dojma mnogih Amerikanaca da su isključeni iz općeg gospodarskog rasta u toj zemlji.

Nedugo uoči Božića, žuti tisak je izvještavao o "vrtoglavom slalomu" na Wall Streetu. Doista, to izgleda kao kobna najava onoga što bi se moglo događati slijedeće, 2015. na globalnom financijskom tržištu. Posljednjih tjedana je došlo do snažnih oscilacija vrijednosti na tržištu sirovina, deviza i dionica. David Welch koji je za tvrtku Bechtel zadužen za tržišta Europe i Bliskog istoka, smatra kako će pad cijene nafte pomoći globalnom rastu gospodarstva. Bechtel je jedna od najstarijih građevinskih kompanija u SAD-u, makar je Mark Winterhoff iz savjetničke agencije Roland Berger oprezniji u svom optimizmu: on misli kako će jeftina nafta prije svega pomoći automobilskoj industriji.

Sve je povezano jedno s drugim

Već i to zvuči dobro, ali se čini kako je sve teže "držati na oku" čitavo svjetsko tržište. Svako tržište je povezano sa svim drugima i nagli pad ili rast cijene nafte, zlata, dionica ili deviza se na gotovo nepredvidiv način odražava i na druge vrijednosti. Time se mogu izazvati popratne pojave koje se danas još uopće ne mogu predvidjeti.

Osim toga, većina investitora i dalje pretpostavlja kako će američka središnja banka negdje slijedećeg ljeta i prvi put nakon dugo godina, opet početi povisivati temeljnu kamatnu stopu. Koje će to posljedice imati na dolar i samim time, na dugove zemalja u razvoju i na cijene sirovina - tu svatko ima svoje teorije. Ali što će biti, ne zna nitko.

Donnie pomalo žali za "dobrim starim vremenima" na Wall Streetu. "Parket", mjesto gdje se okupljaju mešetari, pomalo podsjeća na veliku obitelji. Isto tako, u toj starom hramu novca i vrijednosnica ima i mnogo tradicija. Tako je običaj da svi na burzi uoči Božića zajedno pjevaju pjesmu Wait 'till the Sun Shines, Nellie (Čekaj da zasja sunce, Nellie) i Donnie bi rado opet pjevao sa svima ostalima.

U međuvremenu je već našao drugi posao. Kad ga pitamo hoće li se ove opasne oscilacije nastaviti i u sljedećoj godini, naravno da i on ima svojih teorija. Ali točno ne zna niti on, makar je samo jedno istinito: uvijek je bilo uspona i padova i svaka kriza je istovremeno i početak nečeg novog.

Doduše, još François Rabelais nas je upozorio: nešto novo ne mora značiti i nešto dobro.