Skice s 55. Frankfurtskog sajma knjiga

Jedan od najznacajnijih jesenskih kulturnih dogadaja svake nas godine vodi u Frankfurt, na najveci sajam knjiga na svijetu. Organizatori su uoci ovog 55. sajma digli golemu prašinu da bi se putokazi mogli okrenuti prema Münchenu, ali za sada je na snazi znak za prestanak opasnosti. Strucna publika od srijede, ona obicna prvi puta od petka imaju priliku posjetiti štandove više od šest tisuca 600 pojedinacnih izlagaca, kojima se na zajednickim štandovima pridružilo još 1.300 ostalih nakladnika. Organizatori su zadovoljni: - sad slijedi gotovo fraza, unatoc nezavidnom stanju gospodarstva ciju sudbinu dijele i izdavaci i knjižari, u Frankfurtu se bilježe pozitivne brojke ruše rekordi - od broja izlagaca i posjetitelja, preko broja novih naslova, do popratnih priredaba. Sajamske brojke postale su zanimljive cak i za komisiju za Ginnessovu knjigu rekorda. Brazilska zvijezda medu piscima Paolo Coelho, recimo, u petak je dijelio autograme na svoju knjigu Alkemicar prevedenu na 56 jezika - samo na sajmu su se pojavili "Alkemicari" na 52 jezika i bar jedan jezin primjerak Coelho je potpisao. Ukupno je u svijetu prodano 27 miljuna primjeraka ove knjige.

U jednoj od sajamskih dvorana nije srušen nikakav rekord, ali je publika oduševljeno pozdravila jednu boksacku legendu. 61-jednogodišnji Muhamed Ali ponovno je ušao u ring, ali kako bi predstavio knjigu teške kategorije - teži 34 kilograma, dimenzija je pedeset s pedeset, centimetara, naravno, u kojoj se na 800 stotina stranica dokumentira tko je GOAT - Greatest of all time.
Knjiga o Muhamedu Aliju, najvecem svih vremena tiskana je u deset tisuca primjeraka, na engleskom i njemackom jeziku. U njoj se nalazi oko tri tisuce fotografije i stotinjak tekstova - clanaka, analiza, eseja. Sve knjige potpisao je šampion osobno. Cijena joj je paprena - tri tisuce eura, a prvih tisucu primjeraka koji pripadaju "Champ's" ediciji stajat ce nevjerojatnih sedam i pol tisuca eura. "Ova ce knjiga za vrlo kratko vrijeme stajati nekoliko puta više nego sada, jer ce, kada se u sijecnju bude pojavila, biti rasprodana posvuda u svijetu" - uvjeren je izdavac Benedikt Taschen.

Rusija je ove godine zemlja partner Frankfurtskog sajma knjiga. I ako danas jednoga Nijemca pitate zna li za kojeg ruskoga pisca, vrlo je vjerojatno da necete cuti Tolstoj ili Dostojevski, vec Wladimir Kaminer. Rijec je o tridesetšestogodišnjem Rusu koji je odlucio živjeti u Berlinu, gradu u kojem je, primjerice, u posljednjih nekoliko godina izgradio jedno kultno mjesto - kafic Burger u kojem s vremena na vrijeme prireduje ruski disko. Russendisco je u petak uprilicen i na sajmu - naravno, tek nakon štoje Kaminer publici procitao nekoliko redaka još neobjavljenih tekstova i predstavio svoju novu knjigu "Mein deutsches Jungelbuch" (Moja njemacka knjiga o džungli), koja je zapravo odraz njegovih nenamjernih susreta s njemackim gradicima. Prva se pripovjetka zove Weickersheim, po mjestu gdje je putujuci na neko od brojnih druženja sa svojom citalackom publikom zalutao: "...i onda sam telefonom morao opisati gdje stojim, da me organizatori mogu pokupiti. Razmišljao sam kako da to opišem. Tamo nije bilo nicega. Samo trava, grmlje, drvece, sunce i rijeka" ispricao je Kaminer. A ruski disko odraz je njegovog ironicnog gledanja na svijet. Kaminer obožava slike o tocnim Nijemcima i lijenim Rusima koji svoju tajanstvenu rusku dušu utapaju u votki.

"Tip je fantastican, - izjavila je jedna Njemica uz primjedbu da je u donjem dijelu dvorane nije baš sve dobro mogla cuti: "ovdje odostraga nije bila dobra akustika, bilo je puno žamora. A on sam je super. "Mi, s naše strane, pokušavamo s ruskim diskom, s tim plesnjakom, pa i ja s mojim knjigama, proizvesti još više klišeja. Kako bismo pokazali da ima i drugih Rusa, ovakvih i onakvih. Što je više klišeja to je svijet šareniji, zanimljiviji. - objašnjava autor.

Oko ponoci je nestalo pivo, ali je ipak se pronašla rezerva i fešta s Vladimirom Kaminerom je spašena. Sami Rusi nisu bili oduševljeni - jedna od posjetiteljica, Ruskinja podrijetlom, stekla je dojam da je ruski disko bio za Nijemce.

"Zadovoljstvo mi je pisati price i te price prezentirati. Ja sam onaj koji voli citati, u prvom redu pripovjedac." Tako sebe vidi Kaminer.

A Susan Sonntag, koja je u Njemackoj pojam uzorne americke intelektualke, simbol savjesti korumpirane velesile, trn u oku kolosa zvanog Sjedinjene Americke Države, svojevrsna ikona ljevicara, o sebi govori: "Sebe vidim prvenstveno kao spisateljicu. Tako ja definiram sebe, ne definiram se kao kriticarka. Ne definiram se kao intelektualka. Prilicno sam sretna s titulom pisca. Ali ja sam takoder i ljudsko bice, takoder sam gradanin svijeta i gradanin odredene i svima previše važne zemlje, takoder sam žena. tako da imam citav niz identiteta."
U nedjelju, 12. listopada, u crkvi svetoga Pavla u Frankfurtu održat ce se svjecanost na kojoj ce Susan Sontag biti urucena ovogodišnja mirovna nagrada njemackih knjižara. S nestrpljenjem se ocekuje njezin govor, na kojem je, kako sama kaže radila tjednima. Kao što je bilo i na subotnjoj konferenciji za novinstvo, vjerojatno nece nedostajati oštrih rijeci kritike na racun politike americkoga predsjednika Georgea Busha. Britki jezik ove spisateljice i redateljice koja je 1993. u tada opkoljenome Sarajevu, pravoj pozornici apsurdnog teatra inscenirala "U ocekivanju Godota, prepoznaje se i u prosudbi druge, puno poznatije i unosnije nagrade za mir - one nobelove: "Ova nagrada je samo djelomicno politicka - kada norveški odbor za dodjelu Nobelove nagrade odlucuje oni odlucuju dati opcenitiju izjavu o razvoju zbivanja u svijetu koji smatraju pozitivnim. To je u prošlosti dovelo do vrlo smiješnih nagrada, primjerice 1970. kada je Henry Kissinger, koji je prema mom mišljenju ratni zlocinac, dobio nagradu zajedno s vijetnamskim premijerom. - jer su njih dvojica suradivali kod okoncanja rata." No, ovogodišnju odluku iz Osla da se Nobelova nagrada za mir dodjeli iranskoj odvjetnici Shirin Ebadi, Sontag shvaca kao znako ohrabrenja za demokratske i pluralisticke snage u toj zemlji.