Slike i moć u 20. stoljeću
21. lipnja 2004
Znakovi moæi nisu više kruna i žezlo niti konjanièke èizme i revolveraški opasaè. Danas su to lica, odijela, haljine, i prije svega slike. Friedrich Ebert, prvi predsjednik njemaèkog carstva rekao je da je prošlo vrijeme kraljeva i knezova. Ali, nakon njih su došli diktatori. U bonnskom muzeju Haus der Geschichte – Kuæa povijesti – trenutno se mogu vidjeti slike Hitlera i statue Staljina. Osim toga mogu se vidjeti brojne slike koje se tada nisu smjele izlagati, a izložbu upotpunjuju plakati, letci, novine. Hitler je svojedobno rekao ”meni pripada slika”, a za slike se brinuo njegov osobni fotograf Heinrich Hoffmann. Neke od njih mogu se vidjeti i na ovoj izložbi. Pojašnjava direktor izložbe Juergen Reiche.
”Ovdje smo skupili mnoštvo razlièitih materijala, na kojima se može vidjeti Hitlera. Vidi ga se u razlièitim ulogama. U ulozi oca obitelji, kao govornika, kao izletnika. Nama je bilo važno ukazati na to kako je to predstavljanje uloge, to stvaranje imidža pravljeno i s kojim sredstvima je prenošeno.”
Totalitarni sustavi su tražili i koristili totalitarne slike vizualnog pokazivanja moæi. I koristili ih za uèvršæivanje moæi. Kult osoba oko Hitlera i Staljina stabilizirao je sustav, homogenizirao mase i osiguravao vlast. Premda se odrekao Staljina režim u bivšem DDR-u je Ulbrichta i Honeckera stilizirao u ”oèeve nacije”. Na zapadu je slika politièara nakon Drugog svjetskog rata brzo amerikanizirana:
”Pitamo se tko ima moæ nad slikama. Jer, tko ima moæ nad slikama, taj ima moæ nad ljudima.”
Willyja Brandta se prikazuje kao ”njemaèkog Kennedyja”. Ali, i kao oca obitelji. U jednom filmu iz 1961. prikazuje se idilièna slika obitelji Brandt s patrijarhalno podijelejnim ulogama.
Obiteljske slike politièara sve više otvaraju moguænosti za praæenje njihove privatnosti. Ljubavna afera bivšeg ministra obrane Scharpingom u bazenu na Mallorci, prièe o novim ženama ministra vanjskih poslova Fischera dio su slike o politièarima, a nekad one dovode i do gubitka politièke moæi. Javnost danas želi stvoriti vlastitu sliku o politièarima i sastavlja ju iz niza slièica. Televizijski dvoboji poput onoga izmeðu kancelarskih kandidata Edmunda Stoibera i Gerharda Schroedera danas su po sebi razumljivi. Slike kancelara u èizmama za vrijeme poplave na istoku Njemèake sugerirale su Schroederovu brižnost. I on je ponovo izabran za kancelara. To je nešto drukèije nego Hindenburg u èasnièkoj odori. Usporedba rivalizirajuæih kancelara na bonnskoj izložbi je doista privlaèna.
Bonnska izložba pomalo djeluje kao upoznavanje s medijima i politièarima. Svi su tu zastupljeni. Dojmljiva je raznolikost originalnih izložaka. Samo što je nekoæ postojala jedna, kontrolirana slika moænih, a danas ima puno slika iz raznih talk-show emisija. (Michael Koehler)
(Izložba traje do 17. 10. 2004.)